Žuljević: U 2025. godini obavljeno je samo13 transplantacija

Federalne vlasti su osigurale 200.000 KM za podizanje svijesti o važnosti doniranja i transplantacije organa u Federaciji Bosne i Hercegovine.Udruga dijaliziranih i transplantiranih pacijenata Federacije Bosne i Hercegovine, zajedno s Donorskom mrežom Bosne i Hercegovine, prijavila se na projekt i dobila 99.800 KM.

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge, kaže da će u sljedećih devet mjeseci intenzivirati kampanju podizanja svijesti o doniranju organa.

Povjerenstvo je formirano za izmjenu Pravilnika o uvjetima dijalize. Danas imaju prvi sastanak, pa ćemo vidjeti kako će se stvari odvijati u narednom razdoblju – kaže Žuljević.

Što se tiče transplantacija, Žuljević kaže da nije napravljen ni najmanji korak, što znači da je od početka 2025. godine obavljeno samo 13 transplantacija, tri u Sveučilišnom kliničkom centru (UKC) Tuzla, od čega je samo jedna bila od živog donora, a deset u KCUS-u.

“Nažalost, ništa novo, nema transplantacija, a ljudi umiru čekajući da prime organ. Nemam pravih riječi da vam kažem zašto se to događa. Odgovornost je na upraviteljima kliničkih centara i onima koji obavljaju transplantacije. Nemoguće je da nemamo žive parove spremne za transplantaciju organa, nitko me u to ne može uvjeriti. Možemo reći da nema kadaveričnih transplantacija (transplantacija organa s preminulih pacijenata), jer obitelji ne daju privolu, ali što se tiče živih, srodnih transplantacija, mislim da smo se ipak prodali strancima i da ćemo za to nažalost u budućnosti platiti visoku cijenu, jer je lakše poslati ljude u Francusku, Italiju, Bjelorusiju i Tursku nego to sami raditi. Gotovo sam siguran da su u to uključeni i naši zdravstveni djelatnici. Nemam dokaza, ali sve ukazuje na to” – ističe Žuljević.

Prema njegovim riječima, neučinkovitost u kliničkim centrima vidljiva je iz aviona i nema načina da se to promijeni.

– Zašto ne rade transplantacije braće i sestara ili ako majka i otac žele donirati bubreg sinu ili kćeri? Lakše im je reći – bolje je izaći van nego to raditi ovdje. Dugoročno gledano, ovo je poraz transplantacijske medicine u Bosni i Hercegovini, stalno to naglašavam, ali nema koristi – dodaje Žuljević.

Sredinom prošlog mjeseca ministrica civilnih poslova BiH Dubravka Bošnjak sastala se s delegacijom Eurotransplanta, gdje su razgovarali o ključnim preduvjetima koje naša zemlja treba ispuniti za pridruživanje Eurotransplantu, uključujući jačanje zakonodavnog i institucionalnog okvira te jačanje kapaciteta bolničkih timova.

Žuljević kaže da je Ministarstvo učinilo svoj dio posla omogućivši kliničkim centrima iz Federacije Bosne i Hercegovine povezivanje s kliničkim centrima Eurotransplanta u osam zemalja.

-Posjetili su nas čelni ljudi iz Eurotransplanta koji su ponudili reciprocitet na način da ćemo dobiti jetru, srce ili bubreg za hitnu transplantaciju, ali da će im se ti organi ili organi potom vratiti. Međutim, naš je problem što to ne možemo vratiti. Ti ljudi iz Eurotransplanta stalno nude pomoć, ali pitanje je – želimo li mi to, žele li se upravitelji kliničkih centara uključiti u te stvari – naglašava Žuljević.

Također se osvrnuo na prošlotjednu informaciju KCUS-a „da ova zdravstvena ustanova počinje razvijati program transplantacije pluća u BIH“ .Žuljević, pak, kaže da je to samo jedna u nizu vijesti i ništa više.

-Suzdržavam se od upotrebe oštre riječi. Prije nekoliko dana sam u Saboru sreo generalnog direktora KCUS-a, dr. Alena Pilavu. Pitao me: “Zašto sam nestrpljiv”, a onda sam ga pitao: “Kako sam, doktore, nestrpljiv, u devetom mjesecu ste mi rekli da ćete snažno krenuti s transplantacijama, da već imate ugovoreno osoblje koje će raditi na identifikaciji potencijalnih donora…” Kraj je godine, ništa od toga nije bilo, osim jedne ili dvije žive, srodne transplantacije koje su urađene u listopadu – kaže Žuljević.

Kaže da je transplantacija pluća u BiH daleka priča.

– Zemlje koje su puno naprednije od nas prvo su radile transplantacije bubrega, a kada su to usavršile, prešle su na transplantaciju jetre, srca, pa tek onda na transplantaciju pluća. Transplantacija pluća bila je nepoznata Slovencima i Hrvatima do nedavno, radila se u Beču. Tko bi bio sretniji od nas pacijenata da se to radi u Bosni i Hercegovini, ali KCUS je s ovim preskočio nekoliko stepenica. Kako ćete raditi transplantaciju pluća ako nemate donora, a mi ga nemamo, jer smo ove godine imali samo jednog. Može se uzeti jedno plućno krilo od živog rođaka (majke, oca, brata, sestre) za transplantaciju, ali to je vrlo težak i opasan postupak i za donora i za primatelja. Obično se rade kadaverske transplantacije, kojih, napominjemo, opet nemamo – kaže Žuljević.

Razočarani neaktivnošću kliničkih centara u Sarajevu i Tuzli, Udruga dijaliziranih i transplantiranih pacijenata Federacije Bosne i Hercegovine najavljuje da će najvjerojatnije morati prosvjedovati početkom sljedeće godine.

– Nažalost, ne vidimo drugi izlaz. Pozvat ćemo i druge udruge pacijenata, kao i sve građane da nam se pridruže. Zaista je šteta da odgovorni ništa ne poduzimaju dok ljudi svakodnevno umiru. Najgore je što su izgubili svaku nadu u zdravstveni sustav – zaključio je Žuljević.

Prema podacima Udruge dijaliziranih i transplantiranih pacijenata Federacije Bosne i Hercegovine, u Federaciji Bosne i Hercegovine 164 pacijenta čekaju transplantaciju bubrega, 32 transplantaciju jetre, a 21 transplantaciju srca.

izvor: Faktor.ba