|Urednik
Izaslanstvo Petorke i Zdenko Lučić posjetili su Komušinu, veliko zavjetno mjesto Hrvata, povodom obljetnice stradanja. Odana je počast za 61 poginulog i umrlog branitelja HVO-a Teslić-Komušina.
KOMUŠINA – Polaganjem vijenaca i odavanjem počasti za 61 poginulog i umrlog hrvatskog branitelja, obilježena je obljetnica stradanja Hrvata općine Teslić i komušanskog kraja.
Izaslanstvo Petorke i neovisni kandidat 'Petorke' za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić posjetilo je Komušinu, mjesto koje za Hrvate u Bosni i Hercegovini ima duboko povijesno, ali i sveto, zavjetno značenje.
Iza ratnih zbivanja na ovome području ostali su izgubljeni životi, razorene obitelji, napuštena ognjišta i desetljeća čežnje ljudi koji su bili prisiljeni napustiti ono što su generacije prije njih stvarale.
Žrtve čija su imena uklesana u spomen-obilježja nisu samo dio službenih protokola niti statistika koja se spominje jednom godišnje. To su ljudi koji su imali svoje obitelji, planove i budućnost, a njihova podnesena žrtva ostaje trajna obveza cijelome narodu.
Iz izaslanstva HRS-a poslali su jasnu poruku s ovog svetog mjesta:"Istinska politička i društvena odgovornost ne dokazuje se tamo gdje je Hrvata mnogo i gdje je lako govoriti o nacionalnim interesima. Ona se dokazuje upravo ovdje u Komušini, u Posavini, središnjoj Bosni i svim onim mjestima gdje hrvatska kuća danas opstaje unatoč povijesnim vjetrometina. Žrtva branitelja nije manje sveta, niti je dom manje vrijedan zato što se nalaze daleko od glavnih političkih središta. Na zaborav nemamo pravo."
Komušina, poznata kao veliko zavjetno mjesto i jedno od najvažnijih duhovnih središta Hrvata u BiH, danas glasno podsjeća na bolnu činjenicu s kojom se suočavaju many krajevi: hrvatski je narod na ovim prostorima sveden na djelić svoje prijeratne brojnosti. Nestajala su sela, praznile se kuće, a s vremenom je zaprijetio i najopasniji neprijatelj svake žrtve – zaborav.
Ovo sveto i zavjetno mjesto stoga ne smije biti tek točka na karti koju se posjećuje jednom godišnje. Ono mora biti trajna obveza – obveza da se govori istina o stradanju, da se štite prava preostalih stanovnika te da se konkretno pomogne onima koji su ostali ili se žele vratiti na svoja ognjišta.
Onima kojih više nema duguje se sjećanje, preostalima podrška, a budućim naraštajima istina. Dok god postoji posljednja hrvatska kuća u komušanskom kraju, postoji i obveza prema njoj, jer povratkom i čuvanjem tradicije dokazuje se da pravo na rodni kraj nikada ne može biti izbrisano.
1 / 5
inbound7467646481558357147.jpg
