|Urednik
Podignuta optužnica protiv vozača tramvaja u Sarajevu: Fokus na odgovornosti pojedinca, odbačene sumnje u sustav kočenja.
SARAJEVO – Nakon šest mjeseci istrage o tragičnoj tramvajskoj nesreći u kojoj je kod Zemaljskog muzeja poginuo 23-godišnji student Erdoan Morankić, a nekoliko osoba teško ozlijeđeno, Tužiteljstvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv vozača Adnana Kasapovića. Tereti ga se za teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, a predmet je proslijeđen Kantonalnom sudu na potvrđivanje.
Raskorak između pravosuđa i percepcije javnosti
Ovakav pravni ishod ponovno je otvorio duboki jaz između službenih očitovanja i percepcije sarajevske javnosti, koja je od samog početka većinski stala na stranu optuženog vozača. U javnom prostoru i raspravama nametnulo se pitanje: kako je moguće da u sustavu koji godinama opstaje na rubu tehničke ispravnosti, cjelokupnu kaznenu odgovornost za tragediju snosi isključivo čovjek za upravljačem?
Građani, ali i sindikalni predstavnici, mjesecima upozoravaju na činjenicu da vozači GRAS-a svakodnevno preuzimaju odgovornost za živote putnika upravljajući vozilima čija je prosječna starost i opće tehničko stanje javna tajna. Odluka Tužiteljstva da u potpunosti amnestira upravljačke strukture GRAS-a i resorno Ministarstvo prometa KS od tehničke odgovornosti za kočioni sustav u javnosti se tumači kao politički linijski obrambeni mehanizam.
Politička zaštita fotelja na račun radnika?
Iako nalazi timskih vještačenja službeno navode neprilagođenu brzinu vozača na skretnici kao izravan uzrok iskakanja tramvaja iz tračnica, ignoriranje šireg konteksta u sudskom postupku ostavlja gorak okus. Problemi s infrastrukturom, održavanjem tračnica, upitnom ispravnošću skretnica te uvjetima u kojima radnici obavljaju svoj posao, ovom su odlukom pravno izolirani od same nesreće.
Dok će se Adnan Kasapović pred sudom braniti sa slobode suočen s mogućnošću višegodišnje zatvorske kazne, politički i upravni vrh Kantona Sarajevo prošao je bez zakonskih posljedica.
Za sarajevsku javnost, ovo ostaje još jedan u nizu slučajeva u kojem sustav, umjesto dubinske reforme i preuzimanja političke odgovornosti za stanje u javnom prijevozu, rješenje pronalazi u potpunom prebacivanju krivnje na krajnjeg radnika.
