Prema navodima ekološke organizacije Eko akcija, koje je prenio portal Livanjski.com, Bliha nije nestala zbog suše, nego zbog posljedica rada obližnjeg površinskog kopa Rudnika mrkog ugljena „Lager“. Kako navode, rudarski radovi i preusmjeravanje vodnih tokova poremetili su podzemne vode koje hrane Blihu.
Tu tvrdnju zasad nije moguće predstaviti kao službeno dokazanu činjenicu. No, ono što se može dokumentirati jest da problemi s Blihom i utjecajem rudarskih radova traju godinama.
Problem koji nije počeo jučer
Još 2018. godine objavljene su snimke teško onečišćene rijeke Blihe, nakon što je u njezino korito dospjela velika količina jalovine. Tada su mještani kao odgovornu kompaniju prozvali upravo Lager, koji je godinu ranije dobio koncesiju za eksploataciju mrkog ugljena na području Zlauše kod Kamengrada.
Četiri godine poslije, 2022., problem je ponovno dospio u javnost.
Tada je objavljeno da je Bliha više puta bila toliko onečišćena da je mijenjala boju te da je jalovina iz obližnjeg rudnika Lager u nekoliko navrata dospjela u rijeku.
Prema tadašnjim navodima, kompaniji su zbog ranijih slučajeva izdavani i prekršajni nalozi.
Iste godine mediji su upozoravali da rudnik nastavlja eksploataciju bez okolišne dozvole te da su ugroženi rijeka Bliha i njezin vodopad.
Problem nije nestao ni kasnije.
U veljači 2025. RTV USK izvijestio je o velikom zamućenju rijeke Blihe. U tekstu se navodi da su uzrok bili radovi na kopu mrkog ugljena na području Kamengrada koji eksploatira Lager.
Iz Općine Sanski Most tada je potvrđeno da se takvi slučajevi prijavljuju nadležnoj federalnoj inspekciji.
A onda – 60.000 KM za zaštitu Blihe
U svibnju ove godine Vlada Federacije BiH donijela je odluku o raspodjeli sredstava za programe zaštite okoliša i prirode.
Među njima je i 60.000 KM za sufinanciranje izrade stručnog obrazloženja za proglašenje zaštićenog područja Vodopad Blihe u Sanskom Mostu.
U srpnju je potvrđeno da je federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder s načelnikom Sanskog Mosta potpisala ugovor upravo za izradu tog stručnog obrazloženja, također u vrijednosti od 60.000 KM.
I tu nastaje pitanje koje teško može ostati bez odgovora:
Kako danas ponovno utvrđujemo i financiramo zaštitu područja čija je prirodna vrijednost poznata desetljećima – dok istodobno godinama postoje upozorenja o utjecaju rudarskih radova na rijeku Blihu?
Zaštita na papiru, a voda nestaje?
Službeni dokumenti i stručna literatura desetljećima bilježe Blihu kao vrijedno prirodno područje.
Još 1954. godine tadašnji Zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti evidentirao je vodopad Blihe među prirodnim objektima koje je trebalo istražiti i štititi.
Kasniji izvori navode da je vodopad proglašen spomenikom prirode 1965. godine.
Danas se, međutim, ponovno izdvaja javni novac kako bi se izradila stručna osnova za njegovo proglašenje zaštićenim područjem.
Istodobno, Eko akcija tvrdi da je zbog rudarskih radova poremećen sustav podzemnih voda koji hrani Blihu.
Ako se ta tvrdnja stručnim istraživanjem potvrdi, pitanje više neće biti samo kako zaštititi vodopad, nego zašto se reagiralo tek kada je njegova egzistencija već dovedena u pitanje.
Tko će utvrditi što se dogodilo s Blihom?
Za konačan odgovor potrebni su hidrološki i hidrogeološki podaci, mjerenja protoka, podaci o podzemnim vodama, dokumentacija o rudarskim radovima te neovisna stručna analiza.
Ali jedno je već sada jasno: priča o Blihi nije nova.
O njezinu onečišćenju pisalo se 2018., ponovno 2022., a na zamućenje rijeke upozoravalo se i 2025. godine. Sada, 2026., dolazi nova tvrdnja, da je vodopad ostao bez vode.
Ako se pokaže da je čovjek svojim zahvatima promijenio prirodni vodni sustav koji je stvarao Blihu, bit će to mnogo više od nestanka jednog vodopada.
Bit će to pitanje odgovornosti prema prirodi, javnom novcu i budućim generacijama.
A 60.000 KM za novu studiju tada ne bi trebalo biti kraj priče.
Trebalo bi biti početak odgovora na pitanje – Gdje je nestala Bliha?