Dvije bosanskohercegovačke zajednice – Gornja Zenica i Vitez – suočavaju se s istim problemom: nedostatkom sigurne, redovne opskrbe pitkom vodom. Dok stanovnici Gornje Zenice otvoreno iskazuju nezadovoljstvo i frustraciju prema vlastima, Vitez šuti, iako problemi tamo traju već desetljećima. Stanovnici Gornje Zenice nedavno su uputili otvoreno pismo u kojem izražavaju ogorčenje zbog dugotrajnog nedostatka vode
Dvije bosanskohercegovačke zajednice – Gornja Zenica i Vitez – suočavaju se s istim problemom: nedostatkom sigurne, redovne opskrbe pitkom vodom. Dok stanovnici Gornje Zenice otvoreno iskazuju nezadovoljstvo i frustraciju prema vlastima, Vitez šuti, iako problemi tamo traju već desetljećima.
Stanovnici Gornje Zenice nedavno su uputili otvoreno pismo u kojem izražavaju ogorčenje zbog dugotrajnog nedostatka vode i neodgovornog ponašanja nadležnih institucija.
„Dani prolaze, a iz naših česama ili ne teče ništa, ili jedva kaplje. Svaki pokušaj objašnjenja nadležnih da nema dovoljno vode u bazenima postao je neuvjerljiv.“
U pismu građani traže konkretne mjere: bolje održavanje cjevovoda, kvalitetniju distribuciju vode i odgovornost onih koji upravljaju vodoopskrbom. Ogorčeno navode da je situacija nepromijenjena unatoč dugogodišnjim apelima:
„Nije normalno da u 21. stoljeću građani mjesecima čekaju kap vode iz česme, dok grad ima koncesiju nad izvorom i mogućnost izgradnje rezervnih bazena.“
Viteški kontekst: prošlost i današnja apatija
Situacija u Vitezu je slična, ali reakcija građana drugačija.2013. godine, Udruga „Qui Tacet – Tko šuti Vitez“ i nekolicina građana organizirali su proteste tražeći pristup pitkoj vodi i bolje upravljanje vodosnabdijevanjem.
Tijekom tih protesta, tek 50–60 građana dalo je podršku – bilo iz straha ili nekog drugog razloga, nije poznato. Danas Udruga više ne djeluje po ovom pitanju, a problemi u opskrbi vodom su sve češći i intenzivniji.
Zenica – primjer uređenog vodosnabdijevanja:
Zenica je kroz godine uložila u infrastrukturu i stabilizirala opskrbu, uključujući izgradnju rezervnih bazena za slučaj nestašice. Grad je time pokazao da je moguće osigurati građanima sigurnu i redovitu opskrbu vodom.
Vitez – stagnacija i rizik po zdravlje:
Vitez, s druge strane, ne čini gotovo ništa po pitanju ulaganja. Jedini gradski bazen postoji još od vremena kada je Vitez bio mali gradić, a planovi za novi rezervni bazen ostali su samo u zraku. Čak ni sredstva za filtere nisu osigurana, pa se voda često zatvara pod izlikom zamućenja.Redukcije su svakodnevne, a cijevi su uglavnom azbestne, što predstavlja dugoročni rizik po zdravlje i može biti poveznica s pojavom karcinoma u regiji.
Tvrtka Vitkom ostvaruje dobru naplativost, no ulaganja u infrastrukturu gotovo da nema. Očito postoji način, ali nema volje da se građanima osigura osnovno ljudsko pravo – voda.
Poveznica apatija vs. bunt:
Dok Gornja Zenica podiže glas i javno traži rješenja, Vitez šuti. Stanovnici Zenice su pokazali da je moguće organizirati se i zahtijevati odgovornost, dok u Vitezu većina građana nije aktivna, što dodatno otežava rješavanje problema.
Ova paralela jasno pokazuje da problem nije samo tehničke prirode – kapaciteta i izvora ima – već se radi o nedostatku političke volje, transparentnosti i angažmana zajednice.
Voda je osnovno ljudsko pravo.
Situacija u Gornjoj Zenici i Vitezu jasno pokazuje da dok jedni građani neustrašivo zahtijevaju svoja prava, drugi šute, iako problem traje godinama.Građani očekuju odgovornost od nadležnih institucija i ulaganja koja će osigurati redovnu i sigurnu opskrbu vodom, a ne samo naplatu i statistiku uspješnosti
piše: Sanja S K.
