Dok javnost još uvijek u nevjerici zbog novog femicida, na društvenim mrežama odvija se paralelni, jednako jeziv zločin –
zločin opravdavanja ubojstva i javnog linča preminule žene.Kao eklatantan primjer ovog društvenog posrnula izronio je komentar stanovitog Ekrema Horozovića, koji je ispod vijesti o ubojstvu nesretne Nermine napisao zastrašujuću rečenicu: "Bila je dobra, a nije džaba."
Pucanj iz lovačke puške u dvorištu, pa pucanj u dostojanstvo na internetu
Ova izjava nije tek usputni, nepromišljeni komentar na internetu.
To je izravno, javna podrška ubojici i monstruozno slavljenje nasilja.
Napisati da je gašenje života jedne majke i supruge "bilo dobro" predstavlja brutalno gaženje ljudskog dostojanstva i najprizemniji oblik sekundarne viktimizacije.
Nermina Kovačević najprije je bila žrtva obiteljskog nasilnika, a sada je postala žrtvom javnih voajera koji iz udobnosti svojih naslonjača amnestiraju zločince.
Živimo u 21. stoljeću, dobu u kojem se deklarativno kunemo u ravnopravnost, ljudska prava i civilizacijske dosege. No, ispod te glazure modernizma krije se brutalni, plemenski kod.
U tom poremećenom sustavu vrijednosti, žena je vlasništvo, a njezina nasilna smrt tretira se kao opravdana "odgojna mjera" ili logičan ishod ako je "prešla granicu". Virtualno tapšanje po ramenu mrtvog ubojice zapravo je poruka svim živim ženama: Budeš li nepokorna, proći ćeš isto, a mi ćemo to odobriti.
Ovakvi stavovi jasno pokazuju kako u našem okruženju i dalje živi duboko ukorijenjena matrica prema kojoj je žena uvijek "nečim izazvala" vlastitu smrt. Kada pojedinci poput Horozovića virtualno tapšu po ramenu čovjeka koji je potegnuo obarač, oni zapravo šalju poruku da je ubojstvo žene legitimno sredstvo rješavanja obiteljskih razmirica.
Ovakva kultura internetskog strvinarstva jasno pokazuje kako u našem okruženju i dalje živi matrica prema kojoj je žena uvijek kriva
Kada javni prostor tolerira ovakve istupe, on izravno sudjeluje u normalizaciji krvoločnosti.
Svako odobravanje, opravdavanje ili relativiziranje femicida na društvenim mrežama zakonski se mora tretirati kao raspirivanje mržnje i poticanje na nasilje. Ignoriranje ovakvih istupa od strane nadležnih institucija izravno pridonosi normalizaciji krvoločnosti u javnom prostoru.
Pravovremena reakcija policije i tužiteljstva u ovakvim slučajevima ne smije biti iznimka, već strogo pravilo. Dokle god javni prostor bude tolerirao profile koji slave ubojice, svaka žena u ovoj zemlji bit će potencijalna žrtva – kako fizičkog, tako i ovog digitalnog, moralnog strvinarstva.
Ekrem Horozović i njemu slični moraju odgovarati, jer njihove riječi nisu sloboda govora, nego otvoreno suučesništvo u kulturi nasilja
