Danas, 1. svibnja 2026. godine, slika Zenice bitno je drugačija. Rudarstvo je gotovo nestalo, a željezara i čeličana, nekoć okosnica grada i industrijskog identiteta, više ne rade u punom kapacitetu. Umjesto rada u visokoj peći, aglomeraciji ili čeličani, radnici su dan započeli prosvjednim okupljanjem.
Prije šest mjeseci vlasnici „Nove čeličane Zenica“ odlučili su zaustaviti integralnu proizvodnju čelika. Radnici od tada pozivaju upravu da napusti tvrtku te da se upravljanje prepusti federalnoj vladi, preko tvrtke Energoinvest, kako bi se sačuvala proizvodnja i radna mjesta za gotovo 1.800 radnika, ali i za još nekoliko tisuća zaposlenih u povezanim djelatnostima.
Povijest željezare svjedoči o dubokim promjenama. U jednom trenutku u njoj je radilo više od 20.000 ljudi. Tijekom rata proizvodnja je svedena na oko 7.700 radnika. Godine 1998. tvornica je preimenovana u „BH Steel“ nakon suradnje s Kuvajtskom investicijskom agencijom, a 2004. većinsko vlasništvo preuzima indijska LNM grupacija. Istoga dana otpušteno je oko 1.800 radnika.
Kasnije, u razdoblju ArcelorMittala, broj zaposlenih varira – umjesto planiranih 4.150 radnika, zadržano ih je oko 2.300. U više navrata radnici su tražili bolje uvjete, organizirali prosvjede, blokade uprave i prometnica te štrajkove glađu.
Nakon 134 godine od osnutka Željezare Zenica, današnji vlasnici ponovno razmatraju gašenje proizvodnje čelika, što dodatno produbljuje nesigurnost među radnicima i lokalnom zajednicom.
Zato je i ovog 1. svibnja, umjesto uobičajenog obilježavanja praznika rada, održan prosvjedni skup radnika metalne industrije. Središnja poruka bila je jasna – protivljenje gašenju proizvodnje te zahtjev za očuvanjem Željezare Zenica, radnih mjesta i industrijske budućnosti grada.
Međutim, današnji Prvi svibnja teško je obilježiti s tradicionalnim optimizmom. Neizvjesnost koja prati radnike i njihove obitelji nadilazi simboliku praznika rada, ostavljajući otvoreno pitanje budućnosti industrije u Zenici.
Vlasti pokušavaju umiriti situaciju obećanjima i najavama rješenja, no u javnosti prevladava nepovjerenje, jer su slična obećanja već ranije ostala neispunjena.
U isto vrijeme, mlade generacije sve češće napuštaju Zenicu i Bosnu i Hercegovinu, bez sentimentalnosti prema industrijskoj prošlosti svojih roditelja, tražeći sigurnost i prilike izvan zemlje.
Tako Zenica, grad koji je nekoć živio od čelika i rudnika, danas na Prvi svibnja stoji između svoje industrijske prošlosti i neizvjesne budućnosti.
