|Urednik
Ovo nije samo Bosna – ovo je Bosna i Hercegovina, država tri ravnopravna naroda koji u njoj žive, rade i imaju puno pravo na svoj identitet, zastavu i ponos.
Povijesni uspjeh nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i pobjeda protiv Katara (3:1) još su jednom, umjesto čiste sportske radosti, na površinu izvukli duboko ukorijenjeno selektivno gledanje na zajedničku državu
Dok bošnjački mediji izvještavaju o slavlju, usputno i gotovo opravdavajuće bilježe incident s tribina o nasilnom oduzimanju zastave Srbije jednom mladiću, čime zapravo šalju opasnu poruku kako u zajedničkoj državi nema mjesta za simbole i identitet druga dva konstitutivna naroda
Za sarajevske portale to je "manji incident" izazvan "emotivnim nabojem".
Međutim, iza kulisa ovog događaja krije se puno dublji problem koji Hrvati i Srbi u ovoj zemlji proživljavaju godinama.
Postavlja se legitimno pitanje: Zar je u Bosni i Hercegovini zastava s ljiljanima postala jedini dopušteni simbol, dok se obilježja ostala dva konstitutivna naroda sustavno omalovažavaju i otimaju?
Dežurnim "patriotima" na tribinama, ali i u redakcijama, ne smetaju ratne zastave Armije BiH s ljiljanima, iako jako dobro znaju da te simbole nebošnjačko stanovništvo ne priznaje i povezuje ih s najtežim ratnim stradanjima. Ne smetaju mi zastave Palestine koja sa BiH nema veze.
Kada zastave s ljiljanima unose na stadione, to je domoljublje.
No, kada Hrvat ili Srbin požele istaknuti svoja službena i povijesna nacionalna obilježja, to se odmah proglašava provokacijom koja zahtijeva fizički obračun i otimanje.
Ovakvi događaji zorno pokazuju opasnu tendenciju svojatanja reprezentacije, ali i same države.
Pojedinci uporno zaboravljaju da ova zemlja nije jednonacionalni entitet, niti se njezine granice završavaju tamo gdje se njima sviđa.
Ovo nije samo Bosna – ovo je Bosna i Hercegovina, država tri ravnopravna naroda koji u njoj žive, rade i imaju puno pravo na svoj identitet, zastavu i ponos.
Dokle god se pravo na simbole bude priznavalo samo jednima, a osporavalo drugima, tribine i stadioni neće biti mjesta spajanja, već ogledalo podijeljenog društva u kojem se pod krinkom sporta provodi tiha majorizacija.
Ova snimka ne laže. Ona je zorni dokaz kako u praksi izgleda "multietičnost" po nekima.
U zajedničkoj državi moramo imati pravo a ne samo pokušavati pokazat da nismo svi građani istog naroda i iste vjere.
