Dva romana, dvije poetike i zajednička potraga za smislom.
U organizaciji HKD-a Napredak, podružnice Vitez, večeras su predstavljeni novi romani Ante Marinčića i Ilije Ivišića, a događaj je okupio ljubitelje književnosti i kulturnog života Viteza.
Večer je protekla u znaku promišljanja smisla, sjećanja i moralnih pitanja, a publika je imala priliku upoznati dvije različite, ali tematski snažno povezane književne poetike.
Anto Marinčić, književnik već dobro poznat viteškoj publici zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s HKD-om Napredak Vitez, predstavio je svoj novi roman „Veliki kašalj moje babe ili Pokretne slike vječnosti“.
Riječ je o djelu koje se tematski i misaono nadovezuje na njegov raniji roman „Nanosekunda“, već prepoznat kao filozofski roman snažne duhovne i egzistencijalne dimenzije. U novom romanu Marinčić se bavi pitanjima postanka, ljudskog morala i odnosa čovjeka prema Bogu – temama koje se u njegovu opusu pojavljuju kao trajna književna i misaona preokupacija. Posebnost romana ogleda se u neobičnoj strukturi i dijaloškoj formi, gdje se kroz susret autora kao zapitanog subjekta, njegove babe kao svojevrsne nihilističke filozofkinje te Boga kao sugovornika otvara prostor za ironiju, sumnju, vjeru i traganje za smislom. Fragmentarnost, simbolika i metafizička pitanja čine ovaj roman zahtjevnim, ali i izazovnim štivom za čitatelja.
Ulomke iz Marinčićeva romana čitali su Ilija Buha i sam autor, dodatno približivši publici ton, ritam i misaonu slojevitost djela.
Na istoj večeri predstavljen je i roman „Kamenite prepreke“ autora Ilije Ivišića, koji se ovim djelom dodatno afirmira kao novo književno ime. Roman donosi potresnu priču o sudbinama izbjeglica u posljednjem ratu, no ne ostaje na razini kolektivne tragedije, već se usredotočuje na osobne lomove i rijetko tematiziranu dimenziju ratnih stradanja – nasilno prekinute ljubavne veze.
Kroz niz retrospektivnih prizora autor gradi mozaik u kojem se izmjenjuju sjećanja, emocije i slike svakodnevice, pri čemu priroda često postaje tihi sugovornik likova i svjedok njihove unutarnje borbe. Ulomke iz romana Ilije Ivišića čitao je Anto Marinčić, dodatno naglasivši emotivnu i introspektivnu dimenziju teksta.
Književni opus Ante Marinčića i njegov dugogodišnji rad predstavio je Ivan Grlić, istaknuvši kako „znanju nije prijetnja neznanje, već iluzija o znanju“, naglasivši pritom važnost trajne zapitanosti i duhovne otvorenosti u književnom i intelektualnom stvaralaštvu.
Roman Ante Marinčića publici je predstavio Anto Zirdum, dok je roman Ilije Ivišića predstavio sam Anto Marinčić, naglasivši važnost književnosti kao prostora svjedočenja, pamćenja i duhovnog propitivanja, osobito u kontekstu ratnih i poratnih trauma.
Program je glazbeno obogatio Ivo Jandrić, glazbenik i kantautor iz Viteza, te Viteški akordi, čiji su nastupi dodatno naglasili emotivnu atmosferu večeri.
Promocija je još jednom potvrdila da suvremena književnost, bilo kroz filozofsku zapitanost ili intimnu ratnu priču, i dalje ima snagu otvarati pitanja o čovjeku, njegovoj prošlosti i njegovoj odgovornosti prema budućnosti.
Piše: Sanja Strukar Križanac
