Trideset i jedna godina od operacije „Ljeto 95“

Dok je cijeli svijet u ljeto 1995. godine nijemo promatrao humanitarnu katastrofu u Srebrenici i Žepi, u zapadnoj Bosni spremala se nova tragedija. Bihaćka enklava našla se pod silovitim udarom srpskih snaga u operaciji ciničnog naziva „Spržena zemlja“. Odgovor na prijetnju novog masakra stigao je 25. srpnja, kada združene snage HV-a i HVO-a pokreću operaciju „Ljeto 95“. Na bojišnici dugoj stotinu kilometara, od Dinare do Kupresa, hrvatske su snage u samo nekoliko dana slomile neprijateljski otpor, oslobodile Bosansko Grahovo i Glamoč te neprijatelja u Kninskoj Krajini dovele u poluokruženje. Bila je to ključna strateška pobjeda koja je spasila tisuće života i širom otvorila vrata za pokretanje vojno-redarstvene operacije „Oluja“.U nastavku prenosimo cjeloviti povijesni osvrt UNRO HVO, na ove prijelomne dane:

OPERACIJA HRVATSKIH SNAGA „LJETO 95“

Na današnji dan 25.07.1995.g. počela je operacija „Ljeto 95.“ 

  Povod za operaciju „Ljeto ’95“ bila je civilizacijska i humanitarna katastrofa te masovni pokolji koji su se dogodili pred očima cjelokupne svjetske javnosti u tzv. zaštićenim zonama UN-a, Srebrenici (11. srpnja) i Žepi (18. srpnja 1995.). U vrlo kratkom razdoblju počela se otvarati i treća moguća katastrofa, pad Bihaća, također zaštićene zone UN-a. S obzirom na agresorovu pokazanu brutalnost u spomenutim dvjema zaštićenim zonama, bilo je jasno kakva sudbina čeka stanovnike bihaćke enklave i zato se moralo djelovati brzo kako bi se spriječio novi masakr 

    Naime 19.srpnja 1995.godine združene snage VRS; VRSK i Narodne odbrane APZB poduzele su napadnu operaciju kako bi zauzela bihaćku enklavu. 

Operacija je pored zvaničnih naziva „Mač 95“ i „Štit 95“ poznata i pod nazivom „Spržena zemlja.“ Nakon početnih uspjeha srpska vojska morala je prekinuti operaciju 28.srpnja kako bi se pregrupirala i pokušala na jugu zaustaviti prodor Hrvatskih snaga, koje su 25.srpnja 1995.godine pokrenule napadnu operaciju „Ljeto 95.“ Ista se pod zapovjedništvom ZP Split provela od 25. do 30. srpnja 1995.g. na bojišnici dugoj oko 100 km od Dinare do Kupresa, a njom je oslobođeno Bosansko Grahovo i Glamoč te šira područja, ukupno oko 1600 četvornih kilometara. 

Operacija se odvijala iz dva smjera napada. Prvi je bio prema Bosanskom Grahovu. Nakon teški i žestoki borbi koje su trajale neprekidno tri dana, 28. srpnja hrvatske snage su ušle u Bosansko Grahovo i uspostavile nadzor nad planinskim prijevojem Derala iznad Strmice.

 Na taj se način pod nadzorom hrvatski snaga našao cestovni pravac Knin – Drvar te su neprijateljske postrojbe u sjevernoj Dalmaciji dospjele u poluokruženje. Neprijatelj je na operaciju odgovorio povlačenjem i uspostavom crte obrane na Crvenoj zemlji i Strmici, samo desetak kilometara od Knina.

Na drugom smjeru napada, planina Šator – Glamoč hrvatskim snagama je pružen silovit otpor jer je neprijatelj imao dobro utvrđene položaje na planini Staretini, ali hrvatske su snage već 27. srpnja izbile pred Glamoč. 

„Ljeto 95“ u punoj je mjeri potvrdilo zajedničko usklađeno djelovanje snaga HV-a i HVO-a. Hrvatske su snage u operaciji imale 23 900 pripadnika (12 400 iz HV-a i 11 500 HVO-a).

Osim što su silovitim udarom spasile područje zapadne Bosne od genocida poput onog u Srebrenici, operacijom „Ljeto ’95“ Hrvatske snage su napravile zadnji potreban korak za pokretanje VRO „Oluja.“ Srpski su pobunjenici u Krajini ishodom operacije „Ljeto ’95“ dovedeni u poluokruženje , čime je sudbina pobunjeničke tvorevine na području Hrvatske bila zapečaćena, što je povijesna, pobjednička vojno-redarstvena operacija Oluja, provedena samo nekoliko dana kasnije, i potvrdila.