Ključna novost jest ta da ugovor na neodređeno vrijeme postaje osnovni oblik zapošljavanja, dok će se ugovori na određeno moći sklapati isključivo uz jasne i objektivno opravdane razloge u trajanju od najviše tri uzastopna ugovora u razdoblju do dvije godine. Također, predviđeno je da se 30-minutna stanka uračunava u radno vrijeme za zaposlenike koji rade najmanje šest sati dnevno, čime se radno vrijeme skraćuje u odnosu na dosadašnju praksu.
Zakon donosi i preciznija pravila o prekovremenom radu koji više neće smjeti biti opravdan nedostatkom radne snage, strože uvjete za vođenje evidencije radnog vremena, kao i najmanje 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora uz mogućnost korištenja slobodnih dana za vjerske, obiteljske i tradicijske potrebe. Detaljnije se uređuju i sezonski rad, rad na daljinu, agencijsko zapošljavanje te su propisane snažnije pravne zaštite za radnike koji eventualno rade bez pisanog ugovora.