|Sanja S.K.
Svako groblje u svojim njedrima čuva neku tajnu i svjedočanstvo o ljudima prije nas. Tako i groblje u Kruščici čuva jednu posebnu priču o čovjeku kojeg Vitez ne bi smio zaboraviti – dr. Johanu Rollingeru. Iako njegovo vječno počivalište danas prolazi nezapaženo i prepušteno je zubu vremena, sjećanje na ovog plemenitog čovjeka i dalje živi u pričama starijih mještana Viteza.
Dr. Rollinger, Nijemac iz Vojvodine, stigao je u viteški kraj krajem 1944. godine u vihoru Drugog svjetskog rata. Umjesto puške, u rukama je nosio znanje i humanost, utemeljivši prvu lokalnu ambulantu iz koje je kasnije izrastao današnji Dom zdravlja. Iako je došao kao vojni liječnik, nakon rata je odlučio ostati u Vitezu, koji do tada uopće nije imao stalnog liječnika, te se u potpunosti posvetio lokalnom stanovništvu.
Stariji mještani Viteza i danas s dubokim poštovanjem svjedoče o njegovoj iznimnoj dobroti. Pamte ga kao stručnjaka koji se s nevjerojatnom toplinom i požrtvovnošću posvetio svom pozivu i ovdašnjem narodu u najtežim poratnim godinama neimaštine. Za njega pacijenti nisu bili samo brojevi; dr. Rollinger je bio slamka spasa za bolesne, nesebično dajući cijeloga sebe za zdravlje Vitežana sve do svoje smrti 1956. godine kada je ukopan upravo ovdje, na Kruščici.
Danas njegovo grobno mjesto prolazi nezapaženo, prepušteno zubu vremena, a metalni križ kojeg izjeda rđa, nijemi je podsjetnik na naš dug prema ljudima koji su zadužili ovaj kraj.
Tek poneki prolaznik, koji zna priču i svjedočanstvo o doktoru Rollingeru, zastane, upali svijeću i pomoli se na njegovom grobu. Ta usamljena, upaljena svijeća dokaz je da istinska dobrota nikada ne može potpuno utrnuti, čak ni u desetljećima zaborava.
Zaslužuje li dr. Rollinger ulicu ili spomenik?
Ruke dr. Rollingera godinama su vidale rane naših predaka i donijele ogroman iskorak za bolju budućnost Viteza. Zato se danas, dok stojimo na ovom svetom tlu, prirodno nameće pitanje: jesmo li se kao drušvo dovoljno odužili ovom velikom čovjeku?
Možda je upravo sada vrijeme da dr. Johan Rollinger u Vitezu dobije svoju ulicu, da se pokrene inicijativa da Dom zdravlja ponese njegovo ime ili da mu se podigne dostojanstven spomenik koji će svjedočiti o njegovoj dobroti.
Narod koji drži do sebe ne smije zaboraviti one koji su ga zadužili svojim znanjem i ljudskošću.
Neka ovaj današnji dan i pohod Kruščićkom groblju budu poticaj da kao zajednica otrgnemo od zaborava ime ovog plemenitog doktora. Obnova sjećanja na njega bit će naš najbolji korak prema boljoj i pravednijoj budućnosti.
