Objavljivanje liste takozvanih “najgorih od najgorih” od američkog Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS) izazvalo je veliku pažnju bh. javnosti, posebno nakon informacije da se među uhapšenima nalaze i osobe koje imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ili porijeklo iz naše zemlje.
Ipak, detaljnija analiza pokazuje da se iza bombastičnog naziva krije znatno složenija i često netransparentna slika.
Nezavisna provjera
Riječ je o podacima koje objavljuju agencije unutar DHS-a, prije svega, Imigracijska i carinska služba (ICE), a koji obuhvaćaju osobe uhapšene ili preuzete u imigracijski pritvor tijekom drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa. U brojnim slučajevima ne navode se brojevi sudskih predmeta, točni datumi niti pravosudni ishodi, što otežava nezavisnu provjeru. Ipak, za dio osoba porijeklom iz BiH postoje provjerljivi tragovi u američkim sudskim dokumentima i ozbiljnim lokalnim medijima.
Slučaj Vele i Šarića
Jedno od imena koje se može preciznije rekonstruirati jest Admir Vele, uhapšen u saveznoj državi Minnesota. Lokalni list Post Bulletin iz Rochester navodi da je Vele procesuiran zbog više kaznenih djela, uključujući krađu iz prodavaonice oružja, kao i ranije presude za vožnju pod utjecajem alkohola i vožnju bez važeće dozvole. Nakon toga je prebačen u ICE pritvor u okrugu Freeborn.
U istoj saveznoj državi ranije je evidentiran i Ermin Šarić, stanovnik Pelican Rapidsa, o kojem je regionalni portal DL-Online izvještavao zbog optužbi za teža kaznena djela vezana uz kontrolirane supstance, kao i davanje lažnog identiteta policiji prilikom zaustavljanja.
Masačusets i Kentaki: Kećo i Juhić
Ime Demira Keće pojavljuje se i na službenoj web-stranici Bijele kuće, u kontekstu akcija ICE-a u Bostonu. U toj objavi navodi se da je riječ o državljaninu BiH s ranijim osudama koje uključuju pomaganje u izvršenju teškog napada, nedozvoljeno posjedovanje vatrenog oružja i municije, kao i vožnju pod utjecajem alkohola. Iako je izvor politički intoniran, riječ je o službenom priopćenju američke administracije.
Za razliku od toga, slučaj Gordane Juhić iz Kentuckya ima jasan sudski epilog. Prema dokumentima Okružnog suda u Kenton Kauntiju, porota ju je proglasila krivom – uz formulaciju “guilty but mentally ill” – za dvije točke provale drugog stupnja i kazneno oštećenje imovine. U lipnju 2025. godine izrečena joj je kazna od deset godina zatvora.
Federalni tragovi: Kemal Dugalić
Za Kemala Dugalića postoje stariji, ali izuzetno ozbiljni federalni zapisi. Američka Agencija za suzbijanje droga (DEA) još je 2011. godine objavila priopćenje u kojem se Dugalić spominje kao dio višedržavne kriminalne mreže za krijumčarenje kokaina. U tom predmetu osuđen je na višedecenijsku kaznu zatvora, a sudski dokumenti dodatno potvrđuju presude za zavjeru u distribuciji narkotika i pranje novca. Ovaj slučaj se često navodi kao jedan od rijetkih gdje postoje jasni i dostupni podaci o težini kaznenih djela.
Kalifornija i Teksas: Sinanović i Alimanović
Ime Adnana Sinanovića pojavljuje se u arhivi Los Angeles Timesa u okviru policijskog i sudskog izvještavanja o teškom kaznenom slučaju iz 2016. godine, gdje se navodi kao jedna od uhapšenih osoba u predmetima koji uključuju razbojništvo i smrtni ishod. Detalji su dostupni kroz sudske spise, ali bez potpunog javnog narativa o konačnom ishodu.
U Teksasu se u lokalnim policijskim evidencijama pojavljuje Denisa Alimanović, evidentirana u Montgomery Kauntiju zbog porodičnog nasilja. Riječ je o evidenciji hapšenja, a ne pravosudne presude, što je važno naglasiti u kontekstu ICE-ovih lista.
Imena bez provjerljivih tragova
Za dio osoba koje se navode u domaćim medijima – među njima Jeton Bitići, Safet Avdulahaj, Mirdal Lipljanac i Hata Šarić – u ovom trenutku nije moguće pronaći pouzdane i precizne informacije u američkim sudskim registrima ili relevantnim medijima, koje bi nedvosmisleno potvrdile identitet, optužbe i tijek postupka. Upravo taj nedostatak transparentnosti predstavlja jednu od glavnih zamjerki načinu na koji DHS komunicira ove slučajeve.
Politički kontekst i oprez
Stručnjaci za imigracijsko pravo u SAD-u upozoravaju da se ovakve liste često koriste u političke svrhe, pri čemu se ne pravi jasna razlika između osoba koje su tek uhapšene, onih koje već služe kazne i onih koje su samo preuzete u imigracijski pritvor. U pravnom smislu, optužba ne znači i presudu, a mnogi slučajevi se godinama vode kroz sudski sustav.
Zbog toga je važno naglasiti da ove informacije govore o hapšenjima i optužbama, a ne nužno o konačno utvrđenoj krivnji. Generalizacija ili kolektivno etiketiranje dijaspore na osnovi ovakvih lista ne samo da je netočno, nego i opasno.
