Vrijede li svi Hrvati jednako u Bosni i Hercegovini?
U Bosni i Hercegovini izbori odavno nisu samo demokratski proces, nego unaprijed režirani scenarij u kojem se stalno vrte ista imena i iste strukture. Posebno kada je riječ o hrvatskom članu Predsjedništva, nameće se pitanje koje sve više ljudi osjeća, a premalo ih ga javno izgovara: „Zar doista ne postoje drugi Hrvati osim onih koje predloži HDZ BiH?“
Godinama se stvara percepcija da je legitimno predstavljanje rezervirano isključivo za jednu stranku, kao da politički pluralizam među Hrvatima u BiH ne postoji, kao da su svi oni koji misle drugačije manje vrijedni, manje autentični, manje Hrvati.
A nisu, i upravo tu počinje duboka nepravda.
Istovremeno, ne može se zaobići ni poražavajuća činjenica da Hrvatima u Bosni i Hercegovini drugi biraju predstavnika.
To je ogroman problem koji razara povjerenje u sam smisao izbora i dodatno produbljuje osjećaj političke obespravljenosti.
Umjesto da se traži rješenje koje će osigurati stvarnu legitimnost, ta se činjenica često koristi kao izgovor za učvršćivanje jednoumlja.
Još je poraznije što se u Zagreb plasiraju paušalne i pojednostavljene informacije.
Narativ u kojem postoji samo jedan pravi izbor, jedna prava politika i jedan pravi predstavnik.
Takva slika nije samo netočna, nego je i opasna, jer briše svaku političku raznolikost i guši svaki drukčiji glas hrvatskog naroda u BiH.
A kada se pojave druge stranke s hrvatskim predznakom, kada se ljudi usude kandidirati izvan okvira HDZ BiH, tada gotovo po automatizmu bivaju proglašeni izdajnicima hrvatskog naroda, a to nije samo politički nekorektno, to je u najmanju ruku morbidno.
Društvo koje vlastitu različitost proglašava izdajom, zapravo guši samo sebe.
Zar Hrvati koji ne glasaju za HDZ BiH vrijede manje? Zar njihova volja, njihovi stavovi i njihova borba za dostojanstvo nemaju težinu? Ono što danas gledamo nije borba za legitimno predstavljanje, nego borba za monopol.
Monopol nad identitetom, monopol nad glasom jednog naroda, i to je ono što vrijeđa, jer hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije ni jedinstvena politička masa ni privatno vlasništvo bilo koje stranke.
Hrvati u BiH nisu samo članovi jedne stranke; to su ljudi s različitim uvjerenjima, idejama i vizijama budućnosti, i svi oni imaju jednako pravo biti birani i predstavljeni.
Sve drugo nije demokracija.
Sve drugo je kontrolirana iluzija izbora.
