Govoreći iz praktične perspektive, Ivić ukazuje na problem koji je, po njegovom mišljenju, ključan.
|Urednik
Dramatičan porast broja smrtnih slučajeva na bosanskohercegovačkim cestama u 2025. godini, gotovo 30 posto u odnosu na prethodnu godinu. O toj temi jutros smo razgovarali sa Zdravkom Ivićem i Edinom Begićem – instruktorima vožnje te Zoranom Vujinom iz Udruge žrtava prometnih nesreća iz Banja Luke STEP.
„Što se tiče same sigurnosti, kod nas je sve obrnuto. Pišemo propise, a ne zakone, to treba općenito promijeniti. Dok se ne donese zakon, a zatim propisi, nema napretka. U tom krugu, škola je napravljena samo kao ‘vreća za udaranje’, a svi traže kako od toga zaraditi “, rekao je.
Mijenjamo propise umjesto zakona
Među mnogim čimbenicima koji utječu na sigurnost, ističe i ljudski faktor, o kojem se, smatra, rijetko raspravlja.
„Pokušali smo sve, kamere, a nema osiguranja, moramo pristupiti osobi i vozaču, svima koji pišu i provode, a najčešće je to napisano u interesu pojedinaca“, ističe, misleći na razvoj spomenutih propisa.
Njegov kolega s terena, Edin Begić, osvrnuo se na smrt mladih vozača u prometnim nesrećama, gdje se često navode objašnjenja poput nezrelosti, loše prosudbe, nedostatka iskustva i slično, ali, naglašava, „ne bismo trebali to prihvatiti kao činjenicu, već bismo prije svega trebali fokus prebaciti na institucije“
„Više nije važno je li netko kriv ili ne, postoje nadležne vlasti koje to utvrđuju. I moramo vidjeti koliku odgovornost imaju institucije kako bi se osiguralo da se to ne ponovi “, zaključuje.
Zašto smo kulturni u Njemačkoj, a ne kod kuće?
Sigurnost u prometu, smatra Begić, u BiH je rangirana vrlo nisko, dok europska društva ovom pitanju pristupaju različito, pa imamo primjer gradova gdje je cilj 0 smrtnih slučajeva godišnje, što je Helsinki već postigao.
“Što rade? Često se ovdje dotičemo stvari poput prometne kulture. Neobjašnjivo mi je da naš vozač, Bosanac i Hercegovac, bez obzira je li Bošnjak, Hrvat ili Srbin, ne bi trebao biti subjekt politike, da kada naš vozač ide u Njemačku, Austriju, bilo koju zemlju, on postaje kulturan, to nije stvar naše kulture, i taj razgovor o kulturi me stvarno iritira. Zašto se mi kulturnimo kada idemo u Njemačku, ili gdje god prelazimo granicu, i postajemo savjesni? Očito nešto nije u redu s tim sustavom. Je li to cesta, obrazovanje, autoškole? Jesu li to institucije koje donose zakone? O sigurnosti u prometu u ovim okolnostima se malo i nedovoljno govori, došli smo u situaciju da je to postala naša stvarnost“, naglasio je.
Bio sam zdrav, mlad, obiteljski čovjek…
Svoje osobno iskustvo u intervjuu za N1 podijelio je i Banjalučanin Zoran Vujin, kojemu su prometna nesreća i, kako je rekao, trenutak nepažnje promijenili život.
„Malo mi je neugodno govoriti samo o statistici, to su samo brojke, a to su naši rođaci, prijatelji, nečija djeca… Moramo to malo osobnije gledati. S druge strane, statistika je strašna, broj poginulih u odnosu na broj stanovnika je drastično previsok. Slažem se da je sigurnost prometa u zemlji na niskom, posljednjem mjestu i malo se o tome govori, također se slažem da bi sve institucije trebale raditi na tome. Mi iz Udruge STEP zalažemo se da se sigurnost prometa uključi u obrazovni sustav, pa ako ne možemo kratkoročno podići razinu sigurnosti na višu razinu, barem kroz obrazovni sustav možemo početi podučavati mlađe generacije kako bi u budućnosti bili bolji, pažljiviji vozači i time podići sigurnost prometa na višu razinu“, naglašava.
I koliko jedna sekunda nepažnje zaista može promijeniti život, ispričao je iz svog iskustva.
„Moj se život potpuno promijenio, bio sam mlad, zdrav, obiteljski čovjek i jedna nepažnja poput nevezanog pojasa i trenutak nesreće koja nije bila strašna i prevelika dovela je do toga da cijeli život živim u invalidskim kolicima. Jedna pogrešna odluka može potpuno promijeniti život, to pokušavamo prenijeti kroz našu udrugu i predavanja mladima koji tek počinju polagati ispit kroz osobna iskustva, potaknuti ih da razmisle o tome kada vide što nesreća, nepažnja mogu donijeti, da razmisle tome, bi li nas se netko sjetio i bio oprezniji “, dodaje Vujić.
