
/Inspiracija za članak je intervju koji je Stjepan Perković dao za TRIS- neovisni novinarski portal u ožujku 2025.godine/
Rođen 1974. godine u Vitezu, Stjepan Perković je umjetnik koji doslovno stvara svijet boja i oblika lijevim stopalom. Od rođenja živi s cerebralnom paralizom, ali taj mu izazov nikada nije bio prepreka, već poticaj da izgradi vlastiti, autentični put u umjetnosti. „Smatram da sam invaliditet pretvorio u prednost,“ kaže Stjepan. „On me potaknuo da još čvršće koračam svojim putem.“

Odrastanje s cerebralnom paralizom bilo je izazovno, no Stjepan se od najranijih dana naučio nositi s time, i to s osmijehom. Iako je bolest „ukalupila“ njegovo djetinjstvo, nije dopustio da ga ograniči. „Igrao sam se s drugom djecom, najčešće nogomet. Iako su me isprva odbijali jer su mislili da ću biti slabiji, kad se dokažeš kao dobar igrač – ti biraš tko će igrati s tobom.“
Već tada, u dječačkim danima, učio je kako se granice pomiču: upornošću, talentom i vjerom u sebe.
Osnovnu školu započeo je u Vitezu, a obrazovanje nastavio u Zagrebu, gdje danas živi i radi. Tamo se i umjetnički oblikovao – u okruženju koje mu je dalo širinu i priliku da pronađe svoj izraz.
Iako je u mladosti planirao upisati Pravni fakultet, život ga je odveo u potpuno drugom smjeru. Tijekom ratnih godina, nakon završene srednje škole u Dubravi, osjetio je neodoljiv poriv da počne slikati. „Kao što iz tube treba istisnuti boju, tako je i iz mene krenula boja,“ prisjeća se. Taj poriv ga je doveo do studija slikarstva na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu.
Stjepan danas koristi lijevo stopalo kao svoj glavni alat. Igrajući se pokretima, stvara slobodno i spontano, baš kao dijete. „Ono što je u djetinjstvu bila prepreka, sada je izvor mog likovnog jezika. Svoj spazam koristim kao slobodan potez pri slikanju. Sad bi mi dobro došlo još nekoliko nogu da stignem naslikati sve što mi dođe!“
Od 2001. godine Stjepan je član međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima ili nogama (VDMFK/AMFPA), osnovane 1957. u Lihtenštajnu. Udruga okuplja oko 800 slikara iz cijelog svijeta i omogućava im obrazovanje, nabavku materijala te organizaciju izložbi.
„Zahvaljujući Udruzi, završio sam petogodišnji studij slikarstva u Splitu,“ kaže Stjepan. „Uz to sam i član HDLU Zagreb, s kojim redovito izlažem na skupnim izložbama.“

Stjepanova umjetnost je raznolika; slika pejzaže, nadrealne motive i apstraktne kompozicije. Najviše voli raditi akrilom na platnu, a posebno ga privlače veliki formati koji mu omogućuju slobodu pokreta.
Inspiraciju pronalazi u svemu što ga okružuje: „Sve što me okružuje potiče moju kreativnost. Inspiracije mi nikad ne manjka.“
Utjecali su na njega mnogi velikani umjetnosti – Rembrandt, Caravaggio, Chagall, Matisse, Miró, Turner i Hockney, no, kako kaže, ne vidi ih kao uzore, nego kao izvore nadahnuća.

Njegova djela izlagana su diljem svijeta: u Parizu, Londonu, New Yorku, Hong Kongu, te u brojnim gradovima Hrvatske i susjedne Slovenije, gdje ima mnogo prijatelja slikara. Među brojnim izložbama, posebno mu je draga samostalna izložba održana u Splitu 2010. godine. „U Split i Dalmaciju uvijek se rado vraćam,“ priznaje s osmijehom.
Stjepan realno govori o položaju umjetnika u društvu: „Umjetnički rad u Hrvatskoj nije visoko vrednovan, a ni u svijetu situacija nije puno bolja. Mnogi umjetnici se moraju baviti dodatnim poslovima. No, mi smo kreativni i uvijek pronađemo način.“
Smatra da su osobe s invaliditetom danas prisutnije u javnom životu nego prije, ali i da još ima prostora za napredak: „Naše je društvo uređeno tako da invaliditet često nameće kao težinu, ali meni je to inspiracija da budem drugačiji od onog kakvim me smatraju.“
Zalaže se i za bolju pristupačnost gradova osobama s invaliditetom, ističući kako bi rampa za kolica i izbjegavanje stepenica trebali postati standard pri gradnji.
Osim slikanja, Stjepan voli čitati, gledati filmove, posjećivati koncerte i kazalište. Uskoro, sa suprugom, pjevačicom, priprema zajednički projekt „Zvukovi boja“, spoj glazbe i slikarstva. „Planiramo izložbe i radionice, ali i nova putovanja, neka radna, neka samo turistička,“ kaže. Također često vodi likovne radionice, koje planira nastaviti i proširiti.
„Smatram da je danas osobito važno ostati na svijetloj strani,“ poručuje Stjepan. „Biti slobodan u glavi, koristiti zdrav razum i raditi ono što voliš. Ako to uspiješ, gdje ti je kraj! Samo treba biti uporan i strpljiv, a rezultati će doći.“
Stjepan Perković, slikar iz Viteza koji stvara lijevim stopalom, primjer je umjetnika koji ne poznaje granice. Njegov život i rad pokazuju da istinska snaga ne leži u tijelu, nego u duhu i da se boje uvijek mogu pronaći, ako ih čovjek odluči potražiti.
Piše: uredništvo

Preminula je Sarafina Lauš, simbol jedne od najtežih obiteljskih tragedija iz rata u Bosni i Hercegovini – majka koja je u nekoliko dana izgubila trojicu sinova i supruga, a da za taj zločin nitko nije pravomoćno odgovarao.
16. tra 2026.
Pročitaj više
Tijekom noći i jutros dijelove Hercegovine zahvatilo je jako nevrijeme praćeno obilnom kišom i grmljavinom, a najteža situacija zabilježena je u Ljubuškom i Širokom Brijegu.
14. tra 2026.
Pročitaj više
Sada vozače na putu prema Krajini dočekuje i po 15 kamera, to odlično funkcionira, dok nam putevi propadaju.
13. tra 2026.
Pročitaj više
Mapa nataliteta Europe za 2025. godinu pokazuje jasnu i zabrinjavajuću sliku – gotovo cijeli kontinent obojen je u crveno, što znači da se u većini zemalja rađa premalo djece za obnavljanje stanovništva.
12. tra 2026.
Pročitaj više