|Urednik
Otvara li blokiranje ugledne profesorice i utemeljiteljice Radio Busovače na društvenim mrežama pitanje zakonske odgovornosti i cenzure na lokalnim javnim servisima?
U javnom medijskom prostoru Bosne i Hercegovine granica između profesionalnog izvještavanja i selektivne cenzure postala je opasno tanka.
Najnoviji primjer koji stiže iz Busovače otvara ozbiljna pitanja o tome kako lokalni javni servisi, financirani novcem svih građana, doživljavaju slobodu govora i pravo na kritičko mišljenje.
Davorka Dujmušić (Kordić), danas ugledna profesorica klavira i glazbe te dugogodišnja ravnateljica Osnovne glazbene škole „Jakov Gotovac” Novi Travnik (područni odjel Busovača), a ujedno i jedna od utemeljiteljica, te prva urednica Radio Busovače, blokirana je na službenoj Facebook stranici ovog javnog medija.
Njezin jedini "grijeh" bio je komentar koji se očito nije svidio trenutačnom uredništvu.
Potez u kojem se jednoj prosvjetnoj radnici i osobi koja je ugradila same temelje u tu medijsku kuću dekretom oduzima pravo na riječ, duboko je zabrinjavajući.
Javni servisi nisu privatno vlasništvo niti platforme za selektivno biranje podobnih mišljenja.
Oni imaju zakonsku i moralnu obvezu "trpjeti" kritiku i njegovati dijalog, a ne koristiti opciju "block" kao jedini argument protiv neistomišljenika.
Budući da je njezino ustavno pravo na slobodu izražavanja na stranici javnog servisa uskraćeno, njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
"Dugujem i Vama i sebi jedan iskreni tekst na temu 'Sloboda govora' (o čemu sam već pisala ali jako šturo, ponukana tim što sam blokirana na stranici Radio Busovača).
Ekipi današnjeg Radija poruka: 'Ako ne znate šta je bilo reći će vam Davorka.'
U teškom ratnom vremenu '92./'93. godine, pokrećem Radio postaju u Busovači. Zahvaljujući bratu Dariju stiže odašiljač i oprema za studio. Prvi glas u eteru bio je moj. Okupljam mlade ljude oko sebe (bilo je i maloljetnika), prepoznat će se: Josip, Niko, Stanislav, Marijana, Zorica, Jasna i dr. Bez ikakvog iskustva ali sa puno predanosti i entuzijazma radimo i emitiramo program od 0-24.
U mraku rata bila je to svijetla točka, glas koji smiruje i daje nadu da će ovom ludilu doći kraj. I što je jako važno, program koji sam uređivala nije bio samo informativni. Bilo je tu kulturnih sadržaja, umjetničke glazbe, poučnih emisija o povijesti, jeziku... Vrijedno je sjetiti se da sam tad, s ekipom, napravila radio dramu 'Nikola Šubić Zrinski'.
Prkosili smo ratu kulturom i umjetnošću. E mladi moji, vi se tad niste ni rodili ali vaši roditelji i stariji znaju o čemu pišem. Ako nije zapisano kao da nije ni bilo. I tako, četiri godine predano radim kao urednica Radio Busovače. Sve ostalo je povijest...
A danas budem blokirana od te iste Radio postaje. Moja poruka ekipi Radija i nalogodavcima: To što ste učinili je SRAMNO!
Jer živjelo se i umiralo za demokraciju i slobodu govora!"
Prema Zakonu o javnim poduzećima u Federaciji BiH, kao i temeljnim principima funkcioniranja javnih emitera, ovakve medijske kuće imaju jasnu zakonsku obvezu poticanja demokratskih procesa i osiguravanja prostora za transparentan i otvoren dijalog.
S obzirom na to da se Radio Busovača izravno sufinancira iz proračuna, odnosno javnim novcem svih poreznih obveznika, njezini službeni komunikacijski kanali ne mogu funkcionirati kao privatna zona za selektivnu cenzuru neistomišljenika.
Korištenje administrativne sive zone u regulaciji društvenih mreža kako bi se ušutkala profesorica glazbe, koja je ujedno i utemeljiteljica, te prve četiri godine urednica te iste kuće, predstavlja opasan profesionalni i pravni deficit.
Brisanje komentara i opcija "block" samo su dokaz nemoći pred argumentima.
Javni novac obvezuje na javnu odgovornost i snošljivost prema kritici, a sloboda izražavanja građana Središnje Bosne zakonski je zaštićena i ne može se ugasiti jednim klikom uredničkog miša.
U konačnici, ovaj slučaj nadilazi razinu lokalnog medijskog incidenta ili pukog tehničkog uklanjanja komentara s društvenih mreža.
Ovo je pitanje elementarnog poštovanja prema ljudima koji su stvarali kulturni i medijski identitet, onda kada je to bilo najteže.
Pokušaj administrativnog utišavanja profesorice Dujmušić (Kordić) ne eliminira kritičku misao iz javnog prostora, već isključivo kompromitira profesionalni integritet institucije koja cenzuru provodi.
Uređivačke politike javnih emitera morale bi biti platforme za pluralizam mišljenja, a ne instrumenti za suzbijanje dijaloga.
Pokušajima da suzbiju slobodu govora, ignorirajući svoje temelje utemeljenja, javni mediji postižu samo da ućutkani glasovi dobiju još jači odjek u javnosti.
Profesorica Dujmušić bila je i ostala temelj Radio Busovače, što nijedno Uredništvo ne može i ne smije ignorirati.
