|Urednik
U pokušaju da odgovori na optužbe Ilije Cvitanovića, kandidat Demokratske fronte Slaven Kovačević izjavio je: "Ne mrzim, već prezirem".
Iako se trudi svoju kandidaturu prikazati kao borbu za "sve građane", same ove riječi i poruka da legitimitet ne dolazi od konstitutivnih naroda već su izazvale oštre reakcije među hrvatskim biračima u BiH.
Kovačević se posebno osvrnuo na rasprave o svom identitetu i krštenju, poručujući da legitimitet dolazi od birača, a ne od vjeroispovijesti. Međutim, upravo u toj izjavi leži razlog zašto hrvatski narod u BiH ovakvog kandidata nikada neće smatrati svojim predstavnikom.
Zašto je Kovačevićeva izjava neprihvatljiva za hrvatske birače?
Priznanje "prezira" umjesto dijaloga: Izjava da nekoga ili nešto "prezire" u političkom prostoru BiH samo produbljuje podjele.
Netko tko pretendira na mjesto u Predsjedništvu ne bi smio nastupati s pozicije prijezira prema političkim stavovima jednog cijelog naroda.
Brisanje etničkog identiteta: Poruka da će predstavljati "građane, a ne etničke zajednice" izravan je pokušaj brisanja ustavne pozicije Hrvata kao konstitutivnog naroda. Za hrvatske birače to je jasan signal da bi njihova prava u Predsjedništvu bila potpuno ignorirana.
Skretanje teme na krštenje: Dok Kovačević fokus prebacuje na pitanje vjeroispovijesti i krštenja kako bi glumio žrtvu, suština problema je politička, on ne želi zastupati interese naroda iz kojeg crpi ustavnu poziciju za kandidaturu, nego provodi unitarnu politiku DF-a.
Legititet u Bosni i Hercegovini ne može se graditi na preziru i negiranju prava konstitutivnih naroda.
Upravo zato, bez obzira na to kako Kovačević pakirao svoje izjave, iz perspektive političkih predstavnika koji inzistiraju na slovu Daytona, kandidat s ovakvim stavovima ne može ostvariti potreban legitimitet među hrvatskim biračkim tijelom u BiH.
