Sjećanje na Vesnu Parun: Poezija koja još šapuće među stihovima

Danas, na obljetnicu smrti Vesne Parun (1922.–1993.), prisjećamo se jedne od najvažnijih pjesnikinja hrvatske književnosti, žene čiji su stihovi oblikovali srca i duše generacija. Njezina poezija, prožeta ljubavlju, tugom i ljepotom svakodnevnog života, ostaje trajno naslijeđe hrvatske književne scene.

Vesna Parun je više od pjesnikinje – bila je kroničarka unutarnjih svjetova, promatračica duše i malih, često zanemarenih trenutaka života. Njezina djela obuhvaćaju različite teme i forme: od intimne lirike i ljubavnih pjesama, preko socijalno angažiranih i refleksivnih stihova, do pjesama za djecu. Pjesme poput “Crna maslina”, “Pjesme u nastajanju” i “Kraljica smrti” odražavaju njezinu sposobnost da kroz jednostavnu, ali snažnu riječ prenese duboke emocije. Parun je u svojim stihovima spajala klasične motive s modernim izražajem, nježnu liriku s iskrenom senzualnošću, a često je istraživala i temu prolaznosti i vječne čežnje za slobodom i ljubavlju.

Jedna od njezinih najdirljivijih pjesama je „Ti koja imaš nevinije ruke“, u kojoj izražava tugu i pomirenje prema ljubavi koju je izgubila. Pjesma je prožeta snažnim emocijama i introspekcijom, a stihovi poput:

„Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost.Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom.“ odražavaju njezinu sposobnost da kroz poeziju prenese duboke unutarnje konflikte i osjećaje.

Dodatno, kroz pjesmu “Pjesma o malim stvarima”, Vesna nas podsjeća:

„Ako savijem se pred čovjekom,izgubit ću sebe.Ako slijedim glas u sebi,pronaći ću svjetlo koje me vodi.“ Ovi citati svjedoče o njezinoj hrabrosti, introspektivnosti i sposobnosti da osjećaje pretvori u univerzalne misli koje dodiruju svakoga tko ih čita.

Brojna književna i kulturna društva, škole i muzeji redovito obilježavaju obljetnice njezine smrti, odajući počast njenom životu i djelu. Tako je ove godine, u subotu 25. listopada 2025., na starom groblju u Grohotama na Šolti – rodnom otoku Vesne Parun – održano okupljanje prijatelja, obitelji i štovatelja pjesnikinje. Polaganjem cvijeća odana je počast velikoj pjesnikinji, a među prisutnima bili su načelnik Općine Šolta Nikola Cecić Karuzić, vijećnica Zvjezdana Jelinčić, učenici Osnovne škole “Grohote” te šoltanski autor i urednik Dinko Sule.

I u Zagrebu se obilježavanje odvija kroz kulturne manifestacije i izložbe. U prostorima Kajkaviane otvorena je gostujuća izložba Muzeja seljačkih buna pod nazivom “S onustran Medvednice: Vesna Parun”, koja je prikazala manje poznatu dimenziju života pjesnikinje – njezinu povezanost s Hrvatskim zagorjem. Muzej Prigorja u Sesvetama također redovito organizira izložbe posvećene Vesni Parun, uključujući školske projekte koji učenicima približavaju njezin život i stvaralaštvo.

Vesna Parun i danas živi u stihovima koje je ostavila. Njena poezija podsjeća nas da je ljepota u osjećanju, u pažnji prema svijetu i u hrabrosti da se izrazi istina. Na obljetnicu njezina odlaska, sjećamo se Vesne Parun s poštovanjem i zahvalnošću – za svaki stih koji nas je učinio osjetljivijima, za svaki tren u kojem smo kroz njezinu poeziju osjetili ljepotu života.

Vesna Parun nije samo prošlost hrvatske književnosti; ona je glas koji još šapuće među stihovima, podsjećajući nas da riječi imaju moć trajati i ljubiti, i da prava poezija nikada ne umire.

piše Sanja S K.