|Urednik
Šimunovićev „Alkar” pročitali su u učionici, a onda su im Sinj, alkar i prava alku doveli – u školu.
Ponekad se najbolja nastava dogodi onda kada knjiga prestane biti samo knjiga.
Učenici Osnovne škole Bila nakon obrade lektire „Alkar” Dinka Šimunovića dobili su priliku upoznati svijet o kojem su čitali na jedan sasvim drugačiji način.
Umjesto da Sinjska alka ostane tek dio književnog djela, priča o njezinoj tradiciji, alkarskim običajima i ljudima koji je danas čuvaju stigla je ravno među učenike.
Iza cijele priče stoji Dario Pintarić, otac jedne od učenica, koji je povezao školu s gostima iz Sinja i organizirao njihov dolazak.
A gosti nisu bili bilo tko!
Učenicima su u školu stigli Boris Filipović Grčić, voditelj Muzeja Sinjske alke, Luka Milanović Litre, pripravnik i budući alkar, te Šimun Ivković, brat slavodobitnika jubilarne 300. Sinjske alke.
Tako su učenici imali priliku čuti ono što nijedna lektira ne može u potpunosti prenijeti: kako izgleda priprema alkara, što sve stoji iza alkarske odore, kako izgleda trkalište, ali i što znači nastaviti tradiciju koju su generacije prije njih čuvale stoljećima.
Sinjska alka nije samo natjecanje. Ona je priča o identitetu, nasljeđu i ljudima koji svoje mjesto u toj priči pronalaze generacijama.
Posebnu vrijednost susretu dali su i darovi koje su gosti donijeli.
Školska zbirka OŠ Bila sada je bogatija za pravu alku i vrijedne knjige o povijesti Sinjske alke.
Ono što je počelo kao nastava iz Hrvatskoga jezika tako je dobilo i svoj trajni trag – nešto što će ostati u školi i nakon što današnji učenici završe svoje školovanje.
A možda je upravo to i najljepši dio ove priče.
Jer djeca će zaboraviti mnogo toga što su pročitala u školskim udžbenicima.
Ali teško će zaboraviti dan kada su nakon Šimunovićeva „Alkara” upoznala čovjeka koji će možda jednog dana postati alkar, čula priče o slavodobitnicima i pred sobom ugledala pravu alku.
Na kraju susreta učenicima je upućen poziv da posjete Sinj i Muzej Sinjske alke te ono što su čuli i vidjeli u školi dožive tamo gdje ta priča doista živi.
Od školske lektire do stvarnog susreta, jedan je tata pokazao je kako se znanje može izvući iz knjige i pretvoriti u iskustvo koje se pamti.
