SCHMIDT ZA NJEMAČKE MEDIJE: Ispod površine u BIH, SVE JE KLJUČNO, mir je KRATKOROČAN!

Tri desetljeća nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, visoki predstavnik Christian Schmidt tvrdi da “ne vidi opasnost od vojnog sukoba” u BiH, ali naglašava da je mir “krhak” i da postoji rizik od “političkih kriza”. Također navodi da postoji miješanje susjednih zemalja u unutarnje stvari BiH, ali ocjenjuje da je “do sada službena politika iz Zagreba bila suzdržana”.

Schmidtov intervju za njemački portal Schwäbische prenosimo u cijelosti:

Gospodine Schmidt, zbog Vašeg mandata visokog predstavnika postoji nezadovoljstvo u javnosti, ponekad primate i prijetnje. Kako se nosite s tim?

“Lagao bih kad bih rekao da je lako. Potrebno je puno snage. Ali sumnjam da dolazi od ljudi – prije iz političkih krugova. Čak ni u Banja Luci nemam problema kada hodam ulicama i susrećem ljude. Potencijal za osobne uvrede i političko huškanje ovdje je ogroman. To ne prolazi nezapaženo, ali odlučio sam se ne dopustiti da me isprovociraju.”

Bosna i Hercegovina je u dubokoj političkoj krizi. Iako je rat završen, Vijeće sigurnosti UN-a i dalje govori o ugroženosti mira. Koliko je mir zapravo stabilan?

“Trenutno ne vidim opasnost od vojnog sukoba – i zato što danas ima puno manje oružja nego u vrijeme Jugoslavije. Jugoslavenska vojska bila je jedna od najbolje naoružanih u Europi. Postoji potencijal za krize, ali političke, a ne nasilne prirode. Međutim, ovdje je površina ispod koje sve vrije tanja nego drugdje u Europi; retorika ili pojedinačne akcije brže eskaliraju. Rat je daleko, ali procjena Vijeća sigurnosti je točna: mir je krhak.”

Koji su uzroci ovog nestabilnog mira o kojem govore stručnjaci?

Nobelovac Ivo Andrić, jedan od najboljih stručnjaka za regiju, rekao je: „Gdje logika završava, Bosna počinje“. To se ne može u potpunosti razumjeti srednjoeuropskom racionalnošću, zbog čega je teško odgovoriti gdje leže korijeni krize. To su uglavnom osjećaji i percepcije. Ne postoji stvarni ekonomski interes koji bi jednu skupinu objektivno učinio lošijom od druge – ali takvi se narativi koriste politički. Diskriminacija manjina također je izazov.

Mislite li na tri konstitutivna naroda – Bošnjake, Hrvate i Srbe – koji određuju politiku u entitetima?

“Ovo je jedan od najvećih izazova daytonske ustavne strukture: multietnički definirano društvo. Pretvaranje istog u funkcionalnu državu ogroman je, još uvijek neriješen zadatak. Moj posao kao visokog predstavnika je začepiti rupe.”

Koje rupe?

“Osnovna karakteristika politike ovdje je međusobno sumnjičenje. Stalno se radi o tome da jedna etnička skupina sprječava navodnu štetu za sebe ili navodnu korist za drugu. To ne potiče kulturu kompromisa, koja je nužna za demokraciju – posebno u BiH. To dovodi do gubitka perspektive u cjelini, i upravo tu moram djelovati.”

Etnička fragmentacija je utvrđena u Daytonu. Cijela država je organizirana po etničkim linijama. Kako se to može prevladati?

Neka daytonska obećanja su propuštena, na primjer povratak izbjeglica: 70.000-90.000 njih se još nije vratilo. Etničko-teritorijalna podjela komplicira mnoge stvari. Jedinstvo među narodima oslabilo je od Titova vremena. Zbog političkih narativa vidimo povratak etničkim identitetima. Mješoviti brakovi su rjeđi, a prije rata bili su normalni. Moramo ojačati načela građanske države i demokratskih vrijednosti. Umjesto toga, još uvijek postoje škole s potpuno odvojenim nastavnim planovima i programima – hrvatsko dijete uči drugačiju povijest od srpskog djeteta.

Država ima vrlo malo nadležnosti, entiteti i kantoni puno više. Postoje li mogućnosti za prijenos većeg broja ovlasti na državnu razinu?

“To bi bio nužan razvoj Daytona, ali blokade ga sprječavaju. Još uvijek nemamo državni proračun za 2025. godinu, jer se svi slažu da državnoj razini ne treba davati novac. Zbog toga su ključne institucije drastično nedovoljno financirane, npr. Granična policija. Administracija je neučinkovita, jer je sve praktički utrostručeno. Nije istina da tri paralelne funkcije rade bolje od jedne. Uz to, dolazi do masovnog iseljavanja mladih.”

Bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik više ne može obnašati dužnost, kao rezultat Vaše odluke, koju je potvrdio Ustavni sud. Kako vidite daljnji razvoj situacije u RS-u?

“Moja odluka je popunila pravnu prazninu, a pravosuđe je djelovalo. To pokazuje da su institucije BIH, posebno pravosuđe, bolje nego što im se pripisuje. Potrebno je shvatiti da su procesi na Balkanu u tijeku. Kad vidim da se prostor za djelovanje gospodina Dodika sve više sužava i da se njegova stranka bori oko nasljednika, optimističan sam. Više ga ne vidim kao ključnu figuru.”

Očekujete li smanjenje napetosti u RS-u?

“Riječ “opuštanje” bih koristio s oprezom, ali ne očekujem porast napetosti. Ljudi – i u RS-u – umorni su od svega. Dodik nije uspio organizirati narodni ustanak. Veliki prosvjedi su otkazani jer nitko nije došao. Ova tiha distanca, posebno u maloj i čvrsto kontroliranoj RS-u, snažan je signal. Zato sam optimističan.”

Kako ocjenjujete utjecaj Srbije i Hrvatske na politiku u Bosni i Hercegovini?

“Srbija i Hrvatska su potpisnice Daytona i odgovorne su za teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Srbija je tu bila nepredvidljiva. Ideju pansrpskog svijeta na Balkanu treba gledati s ozbiljnom zabrinutošću. Ako to rezultira zakonima, morat ću reagirati u skladu s Daytonom. Zanimljivo je da je bilo puno retorike i slika, ali zapravo se do sada malo toga dogodilo. Izravan utjecaj susjednih zemalja koji bi izlazio izvan okvira kulturne suradnje bio bi opasan.”

Politički utjecaj već postoji: srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić podržava Dodika, a nacionalno-konzervativni HDZ iz Hrvatske surađuje s HDZ-om u Bosni…

“Dayton omogućuje posebne odnose sa susjednim zemljama, ali Bosna i Hercegovina je neovisna. Dio retorike tjera vas da zadržite dah. Da, postoji miješanje hrvatske strane u unutarnje stvari, čak i prema državnom predsjedništvu, ali do sada je službena politika iz Zagreba bila suzdržana. Srbiji je teže, ali i Srbija je u teškoj situaciji. To ništa ne opravdava, ali nestabilnu situaciju treba opisati. Ponekad se izgovore „jake rečenice“ koje tjeraju suze na oči; dva tjedna kasnije sve zvuči potpuno drugačije.”

Europska integracija smatra se jednim od ključnih putova do rješenja. Što se treba dogoditi da bi zemlja nastavila tim putem?

“S planom rasta Balkana uspjeli smo osigurati da Bosna i Hercegovina, nakon dugog čekanja, konačno dođe na red. Put naprijed za Bosnu i Hercegovinu je samo kroz integraciju u EU. To ne mora biti punopravno članstvo na početku, jer mnogi uvjeti nedostaju. Ali moj apel je: Nemojte toliko dugo čekati da cijela generacija ode! Moguća su prijelazna rješenja. Ako za pet godina ne vidimo korake prema približavanju, stvar je propala. Trebaju nam čvrsti argumenti da ljudi ostanu ili se vrate, da žele ovdje ulagati i da možemo graditi na vladavini prava. Ovdje nema demonstracija za Europu. Ono što se ovdje događa je glasanje nogama. Sreo sam mnoge ljude koji su dugo čekali europsku perspektivu, a onda su se u jednom trenutku oprostili i otišli u EU. Ne možemo nastaviti ono što radimo od 2003.: u Solunu je EU dao obećanje zemljama zapadnog Balkana da će se pridružiti; 22 godine kasnije, nijedna od tih zemalja nije u EU.”

Jeste li za brži pristup?

“Najvjerojatniji kandidati su Crna Gora i Albanija, koje žele ući do 2028. Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Srbija imaju puno teže nositi se s tim. Potrebna su prilagođena rješenja: ne nagrađivati ​​neaktivnost i ne vjerovati da se sve može pregovarati samo s političkom klasom, već se izravno obraćati ljudima. Inače, prema studiji UNFPA-e, do 2050. godine ovdje ćete imati samo polovicu stanovništva. Moramo nešto učiniti sada. Moramo ići korak po korak, kao što su Austrijanci predložili prije dvije godine. Mnogo se može učiniti kroz jedinstveno tržište ili izravne poticaje. Ne radi se o bacanju novca kroz projekte, već o stvaranju stvarnih koristi za budućnost ljudi ovdje. Moramo na tome raditi.”

Jednom ste rekli da radite na tome da postanete posljednji visoki predstavnik. Koliko smo daleko od toga?

“To je moj cilj, jer je moja funkcija izvanredna pozicija s mnogo mogućnosti intervencije. Dugoročno gledano, zemlja mora stajati na vlastitim nogama. Mislim da smo postigli napredak, jer se funkcionalnost postupno poboljšava. Ne mogu imenovati godinu, ali samo reći: Neću provoditi vrijeme ovdje desetljećima. Moramo osigurati da sadašnja generacija ima politički zamah. Visoki predstavnik i EUFOR kao vojna misija mogu pružiti podršku jednoj ili dvije generacije, ali ne zauvijek. Zato se nadam i radim na tome da budem posljednji visoki predstavnik.”

Što je postignuto?

“Poboljšali smo entitetske strukture u pravnim pitanjima. Značajno sam poboljšao izborni zakon, tako da sada imamo integritet i transparentnost na izborima. Imali smo pilot projekte 2024. godine koji osiguravaju da ne može doći do izbornih prijevara velikih razmjera. To je za mene naš najveći uspjeh. Prijedloge Komisije za promatranje izbora OESS-a, Vijeća Europe i vlastita iskustva pretočio sam u izmjene i dopune Izbornog zakona, koji je stupio na snagu prije dvije godine. S mnogima sam se dogovorio o zakonu, ali ne i s parlamentom. Nadam se da će sljedeće izmjene i dopune izbornog zakona biti usvojene u parlamentu.”

Danas imamo mnogo kriznih i ratnih zona, poput Ukrajine ili Gaze. Što možemo naučiti iz Daytona, i pozitivno i negativno?

“Jedno ne treba uspoređivati s drugim. Mirovni sporazumi trebaju međunarodnu verifikaciju. U tom smislu, Dayton je, unatoč svim poteškoćama, uspješan primjer, jer mir vlada; na nedostacima se može raditi. Ali također je jasno da mirovni sporazum ne može izgraditi naciju. Država se ne može stvoriti izvana. U Bosni i Hercegovini uspjeh je moguć samo zato što se ne radi o državi stvorenoj umjetno, već o državi koja je rasla stoljećima. Takve se stvari ne mogu dogovoriti za stolom.”

izvor: slobodnabosna.ba