Najtočniji pokazatelj ekonomskog stanja u Bosni i Hercegovini nisu izvješća o rekordnim prihodima niti optimistične projekcije vlasti, već redovi ispred javnih kuhinja. Dok država ubire stotine milijuna maraka više nego prethodnih godina, sve više građana ne može priuštiti ni osnovne životne namirnice. Paradoks nikada nije bio veći – blagajna je punija nego ikad, a siromaštvo vidljivije nego ikad.
Rekordni prihodi, nikad punija blagajna i nikad siromašniji građani. Prema službenim podacima Uprave za neizravno oporezivanje, u razdoblju siječanj - svibanj prikupljeno je gotovo pet milijardi maraka, što je 248 milijuna više nego u istom razdoblju prošle godine. Umjesto da se taj novac, izvučen iz džepova osiromašenih građana kroz inflaciju i rast cijena, koristi za stabilizaciju sustava, on je plijen političke ucjene. Kočnica je, kao i obično, na raspodjeli.
„Bez obzira na to što razumijemo pritisak gospodarstva, da je ovaj granični prijelaz zaista nužan, to se jednostavno rješava. Amidžić saziva sjednicu, mi namirujemo dugove, to samo potvrđuje nesigurnost bh. entiteta RS, da oni uopće ne mogu preživjeti nekih 180 milijuna namirenja“, rekao je Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova BIH.
Državni službenici su također u nedoumici, jedva preživjevši višemjesečne političke prepirke. Najnovija ih je koštala retroaktivne isplate razlika u plaćama, dok je Dom naroda raspravljao o legitimnosti.
„Političke prepirke i određene stvari koje se iznose u političkom životu BiH više nas se ne tiču. Prije smo se brinuli o tim stvarima, ali naše egzistencijalno pravo je ugroženo. Neki dan smo imali šokantnu informaciju da se čak predlaže smanjenje trenutnog proračuna koji su predložili Vijeće ministara i Ministarstvo financija, pa se i ovdje skupljaju politički bodovi. Pa što je potrebno? Smanjiti tako niske plaće, ne znam do koje razine“, rekao je Dragan Matović, predsjednik Sindikata granične policije BiH.
Dok političari trguju javnim novcem, matematika raspodjele kućnog proračuna puno je jednostavnija od one kod UNO-a. Plaća ili mirovina ne mogu pokriti ni polovicu potrošačke košarice.
Konačna ravnoteža ove ekonomske politike su sve duži redovi u javnim kuhinjama. Dok službene statistike o "rekordnim prihodima" postaju uvreda ljudskom dostojanstvu, broj korisnika raste alarmantnom brzinom.
„Svakodnevno se suočavamo s pritiskom novih korisnika, zapravo nam dolaze ljudi koji nisu na popisu, nikoga ne vraćamo, trudimo se da odavde ne odemo gladni, teška je situacija, svi znamo kakva je situacija u državi, hrana je skupa, nije lako preživjeti“, rekao je Antonio Zelenika, direktor mostarske Narodne kuhinje.
Analitičari upozoravaju da država akumulira kapital koji ne ulaže, već ga drži kao glavnu valutu za promjene u neodrživom sustavu ili za vlastite interese.
