Prosvjedima traže pravdu, a sada skupljaju novac za Ellin novi korak

Nakon teške tramvajske nesreće u kojoj je stradao Erdoan Morankić, a djevojčica Ella Jovanović ostala bez noge, cijela BiH je zastala na trenutak. Šok, tuga, ogorčenje sustavom. Ali ono što je uslijedilo – bila je lekcija svima nama.

Srednjoškolci i studenti izašli su na ulice, ali ne iz bunta bez smisla, već iz potrebe za pravdom, odgovornošću i sigurnijim društvom. Danima su organizirali mirne prosvjede, noseći transparente, zahtjeve i poruke koje nisu govorile samo o gorčini spram sustava, nego o dostojanstvu i odgovornosti. Učili su nas ono što smo ih mi trebali naučiti – kako sačuvati dostojanstvo i ostati uspravan u svijetu korupcije, bezakonja i nepravde.

Ustali su iz školskih klupa, tražeći odgovornost, promjene, sustav koji štiti ljude, a ne da ih ubija.

U moru emocija, tuge zbog gubitka prijatelja, od straha zbog prijetnji isključenjem iz škole, do straha tko je sljedeća žrtva sustava, rodila se jedna topla ljudska gesta.

Grupa tih mladih ljudi iz Sarajeva pokrenula je humanitarnu akciju kako bi prikupila novac za protezu djevojčici Elli, koja je nakon nesreće ostala bez noge. Njihova poruka bila je jednostavna – solidarnost ne smije ostati samo na riječima.

. “Iako proteza ne može nadomjestiti izgubljeno, ona Elli može omogućiti stabilnije kretanje, veću samostalnost i šansu za što normalniji i dostojanstveniji život. Organizatori pozivaju sve građane, institucije i ljude dobre volje da podrže ovu inicijativu i doprinesu zajedničkom cilju”, poručili su.

I upravo tu se vidi razlika između sustava i te mladosti, koju politički botovi pokušavaju skrenuti s puta uvredama i optužbama.

Mladi naglašavaju da ne pripadaju nijednoj političkoj organizaciji niti imaju jednog vođu, već se ističu kao ravnopravni građani željni sistemskih promjena.
Oni nisu čekali da netko drugi reagira. Nisu čekali institucije, kampanje ili da ih neko pozove. Oni su odlučili da budu ti koji će pomoći. I to je ono što ovu generaciju čini posebnom.

Ta mladost na sarajevskim ulicama, nema političku moć, nema novac, ali ima nešto mnogo veće – empatiju koja nam itekako danas treba.

Sociolozi kažu da prosvjedi mladih nisu samo reakcija na tragediju, već znak dublje potrebe za pravednijim društvom i dokaz da mladi preuzimaju društvenu odgovornost.

I doista, nakon ove tragedije dokazali su zrelost koju nemamo mi koji smo ih tome trebali naučiti.

Ne možemo vratiti Erdoanov izgubljeni život, Ellino zdravlje ni sat prije tragedije.
Ali možemo birati kakvi ljudi ćemo biti nakon svega.

A mladi Sarajeva su izabrali biti Čovjek!

Urednik