U Sarajevu se u ponedjeljak prosvjedovalo zbog školskih pravila, ali ne onih u Bosni i Hercegovini.
Neformalna skupina građana okupila se ispred Veleposlanstva Azerbajdžana kako bi izrazila protivljenje novim pravilima o školskoj odjeći u toj zemlji, smatrajući da ona ograničavaju nošenje hidžaba i zadiru u vjerske slobode.
Prosvjednici su zatražili poštivanje prava na obrazovanje i slobodu vjeroispovijesti, a nosili su transparente s porukama „Hidžab nije prepreka za znanje“, „Šutnja o nepravdi je zločin“ i „Hidžab je pravo, a ne privilegija“.
Zanimljivo je da se prosvjed održava u Sarajevu zbog odluke vlasti jedne druge države, dok se istodobno brojni problemi s kojima se građani Bosne i Hercegovine svakodnevno suočavaju rijetko pretvaraju u masovna ulična okupljanja.
Plaće, korupcija, politička odgovornost, odlazak mladih, stanje u zdravstvu i obrazovanju samo su neki od problema o kojima se godinama govori, ali koji rijetko izvedu građane na ulicu u većem broju.
Zašto je lakše prosvjedovati zbog onoga što se događa tisućama kilometara daleko nego zbog problema koji su pred vlastitim vratima?
Odgovor na to pitanje svatko će, naravno, dati sam.
Što se događa u Azerbajdžanu?
Nova pravila o školskim uniformama u Azerbajdžanu stupila su na snagu 12. listopada. Iako se hidžab u propisima izravno ne spominje, zabranjena je odjeća koja odstupa od propisane školske uniforme ili nije u skladu s načelima sekularnog obrazovanja.
Prema izvješćima međunarodnih medija, pojedine učenice i nastavnice koje nose hidžab vraćene su s nastave.
Amnesty International pozvao je vlasti da preispitaju ograničenja, upozoravajući na moguće posljedice za pravo na obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti i slobodu izražavanja.
Slični prosvjedi održani su i u Londonu, Ankari i Istanbulu, a sada i u Sarajevu.
I tako, dok građani Sarajeva izlaze na ulicu zbog školskih pravila u Azerbajdžanu, brojni domaći problemi i dalje čekaju svoj prosvjed.
Plaće koje ne prate troškove života.
Korupcija o kojoj se govori godinama.
Politička odgovornost koja rijetko dođe na naplatu. Mladi koji odlaze.
Za sve to, čini se, još nema dovoljno transparenata.
Ali za ono što se događa nekoliko tisuća kilometara daleko, očito da ima.
