Koliko još ovakvih komentara treba biti napisano da bi netko priznao kako problem postoji?
Koliko još ovakvih komentara treba biti napisano da bi netko priznao kako problem postoji? Ovo nije izolirani ispad jednog anonimca. Ovo je obrazac koji se godinama može čitati po društvenim mrežama – prijetnje Hrvatima, slavljenje ratnih zločina, veličanje klanja i otvorene poruke da bi isto ponovno učinili.
Na snimci zaslona stoji jeziva rečenica: **"Klali smo vas u Srednjoj Bosni... klat ćemo vam unuke."**
Zamislite na trenutak da je netko Hrvat napisao nešto slično o Bošnjacima. Vijest bi obišla regiju, međunarodne organizacije bi se oglasile, mediji bi danima govorili o govoru mržnje i fašizmu. S pravom.
Ali kada se prijeti Hrvatima, najčešće nastaje muk.
Istodobno, isti oni koji traže da se njihova stradanja nikada ne zaborave, hrvatske žrtve prešućuju, relativiziraju ili im se otvoreno rugaju. Za njih kao da u Srednjoj Bosni nisu postojali Buhine Kuće, Križančevo Selo, Uzdol, Grabovica, Doljani i brojna druga mjesta hrvatskog stradanja. Kao da su hrvatske žrtve manje vrijedne.
Nije slučajno što je Republika Hrvatska zabranila ulazak osobama koje su se izrugivale hrvatskim žrtvama na Pješčari. To nije napad na bilo koji narod, nego poruka da veličanje zločina i vrijeđanje žrtava imaju posljedice.
Pomirenje nije moguće dok jedni imaju monopol na žrtvu, a drugi se prikazuju isključivo kao zločinci. Još je manje moguće dok se na društvenim mrežama svakodnevno pojavljuju poruke koje zazivaju novo klanje, a društvo na njih šuti.
Svaka prijetnja, svaki poziv na nasilje i svako veličanje ratnih zločina moraju biti jednako osuđeni. Bez iznimke. Bez dvostrukih kriterija. Jer šutnja pred ovakvim porukama nije neutralnost – ona postaje prešutno odobravanje.
