U Haagu postoje dva velika međunarodna suda koja se često mogu zamijeniti. S jedne strane tu je Međunarodni sud pravde (MSP, na engleskom International Court of Justice – ICJ) Ujedinjenih naroda, koji rješava sporove između država i smješten je u povijesnoj Palači mira. S druge strane nalazi se Međunarodni kazneni sud (MKS, odnosno International Criminal Court, ICC, na engleskom), koji od 2002. godine privodi pravdi pojedince odgovorne za ratne zločine i djeluje u znatno modernijoj zgradi od stakla i betona.
U njemu nisu zastupljene sve 193 članice UN-a, nego samo 125 država koje su pristupile sudu i priznale njegovu nadležnost – među zemljama koje nisu članice nalaze se SAD, Rusija i Kina, kao i neke države iz Azije i Sjeverne Afrike.
Kada je američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio nedavno zaprijetio da će sud „rastaviti ciglu po ciglu”, bilo je jasno da misli na Međunarodni kazneni sud. Njegovo ministarstvo u priopćenju je navelo instrumente koje SAD razmatra u svojoj kampanji protiv suda. Između ostalog, SAD bi mogao uvesti zabrane ulaska zaposlenicima ICC-a ili pooštriti sankcije protiv suda i povezanih organizacija. Spominje se čak i pojačani nadzor nad državama „koje odbijaju odbaciti lažni autoritet ICC-a, a istodobno koriste američku pomoć”.
SAD je i ranije više puta pritiskao ICC, ali novi pristup privukao je pozornost stručnjaka za međunarodno pravo diljem svijeta.
SAD pojačava pritisak na Haag
„SAD i Marco Rubio sada su u biti javno obznanili nešto što traje već više od godinu dana – naime da SAD diplomatskim pritiskom i različitim sredstvima pokušava utjecati na druge države kako bi promijenile svoje stavove, a djelomično i način glasanja kada je riječ o ICC-u”, smatra Andreas Schüller, zamjenik voditelja programa za međunarodne zločine i pravnu odgovornost pri Europskom centru za ustavna i ljudska prava (ECCHR) u Berlinu.
„Činjenica da se to sada proglašava kampanjom dodatno pokazuje da je riječ o strateški promišljenom pristupu, da je opseg širi i da se i druge države koje nisu članice Međunarodnog kaznenog suda pokušavaju uključiti kako bi izvršile pritisak“, rekao je Schüller za DW.
SAD nije zemlja članica Međunarodnog kaznenog suda, pa se djela počinjena na njezinu teritoriju ne mogu procesuirati u Haagu. Međutim, ICC je nadležan kada se nekome na teret stavljaju zločini počinjeni na području neke države članice. Na toj osnovi izdani su, primjerice, nalozi za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Postojanje ICC-a može se objasniti lekcijama iz povijesti. Nakon Drugog svjetskog rata Nürnberški procesi protiv dijela nacističkog vodstva predstavljali su svojevrsno rođenje međunarodnog kaznenog prava. Kada su 1990-ih, nakon rata u bivšoj Jugoslaviji i genocida u Ruandi, etablirani tribunali za ratne zločine, sve više je jačao poziv za stvaranje stalne institucije.
Prema riječima Kaija Ambosa, stručnjaka za međunarodno pravo sa Sveučilišta u Göttingenu, riječ je o „temeljnom pitanju preuzimanja odgovornosti”, bilo da se radi o Ukrajini, Iranu ili Gazi. „Ne može biti prihvatljivo da se takvi teški zločini počine, bez obzira na sukob, a da glavni odgovorni, prije svega šefovi država i druge vodeće osobe, ostanu nekažnjeni. Jednostavno se ništa ne događa. To je neprihvatljivo za žrtve, ali zapravo i za sve nas”, rekao je Ambos za DW.
Trebaju li američki državljani sjesti na optuženičku klupu?
U kratkom video obraćanju Marco Rubio izjavio je da sud ugrožava cjelokupni pravni sustav SAD-a: „Službenici granične zaštite koji iz naše zemlje uklanjaju nasilne kriminalce. Američki marinci koji riskiraju svoje živote u obrani naše zemlje. (…) Ako ostanemo pasivni, svi bi oni bili prepušteni na milost i nemilost stranim sucima udaljenima tisućama kilometara”, rekao je američki državni tajnik.
