U kantonu gdje je politika u dubokom snu, plaće visokih dužnosnika probijaju plafon. Građani ostaju budni – ali dokle?
U Srednjobosanskom kantonu, gdje se političke strukture kreću istim tempom već gotovo tri desetljeća, jedino što je zabilježilo stabilan i predvidljiv rast su plaće najviših dužnosnika. Ovih dana zastupnici SDA i HDZ-a u Skupštini SBK donijeli su novu odluku o ponovnom povećanju plaća, potvrđujući kontinuitet politike koja je odavno izgubila vezu sa stvarnim potrebama običnih ljudi.
Na nedavnoj sjednici, zabilježenoj fotografijama na kojima neki dužnosnici djeluju pospano i nezainteresirano, kantonalno vodstvo još je jednom pokazalo kako izgleda institucionalna inercija: dok se radnicima gomilaju problemi, plaće političara rastu bez problema. Premijer i ministri već su ove godine dobili dva povećanja plaća, a nova odluka Skupštine dodatno učvršćuje uvjerenje da je financijska udobnost političke elite prioritet koji ne poznaje granice.
Radnici očekuju minimum, političari dobivaju maksimum
Minimalna plaća u kantonu ne bi ni postojala u iznosu od 1000 KM da je nije nametnula Vlada Federacije. Bez ove odluke s federalne razine, veliki broj radnika bi i dalje radio za prosječno 700 KM, često bez propisno registriranog radnog odnosa i bez uplaćenih mirovinskih doprinosa.
Federalni inspektorati, koji trenutno provode inspekcije tvrtki, otkrivaju još uvijek čestu praksu rada na crno – praksu koju kantonalne institucije godinama nisu ozbiljno pokušavale suzbiti.S druge strane, kada su u pitanju vlastiti prihodi, politička volja u SBK-u nikada nije bila jača. Poticaji, naknade i zatvoreni natječaji dio su sustava koji godinama funkcionira bez stvarnog nadzora i odgovornosti.
Građani su taj teret osjetili u svakodnevnom životu, kroz niske plaće, neizvjesnost i stagnaciju, dok su se institucionalne privilegije proširile u potpuno drugom smjeru.
Slika premijera i zastupnika koji na sjednici djeluju nezainteresirano i pospano simbolično sažima sve ono čemu Srednjobosanski kanton svjedoči već 30 godina – političku hibernaciju u kojoj se ključne odluke donose samo kada su u pitanju osobni prihodi, dok sve ostalo ostaje u stanju dubokog sna.
Kanton u kojem se vlast sporo mijenja, ali plaće brzo rastu, pokazuje koliki je jaz između političke elite i građana koji je financiraju. I dok se taj odnos ne promijeni, SBK će ostati mjesto gdje institucije spavaju, a proračun neumorno radi – ali samo za uski krug stranačkih kadrova.
izvor: kritički.info
