Sukob na relaciji Lagumdžija – Izetbegović. Prenosimo kako je bh. veleposlanik pri UN-u raskrinkao predizborni spin SDA o Rezoluciji o Srebrenici.
Jedan od ključnih zadataka Bakira Izetbegovića u predizbornoj kampanji je pokušaj 'neutraliziranja' priče o Rezoluciji UN-a o Srebrenici kao velikom diplomatskom uspjehu Denisa Bećirovića.
Izetbegović je svjestan da je usvajanje ovog dokumenta na 'svjetskoj razini' nešto što se ne može poreći, pa je očito u središnjici SDA odlučeno da se upotrijebi najjednostavniji i najistrošeniji spin - to je zapravo uspjeh SDA, mi smo to već bili počeli raditi.
Upravo je to Izetbegović rekao u svom posljednjem intervjuu.
„...Ne znam da je do sada išta konkretno napravio. Osim možda za 30. obljetnicu Srebrenice, kada bismo sigurno nešto dobili od Ujedinjenih naroda, neku deklaraciju, gdje se Lagumdžija jako trudio i nešto što je Bisera Turković započela, pa evo ga kako završava tu stvar.“
Ovo je zapravo prvi put da se u ovom kontekstu spominje Bisera Turković, koja tijekom svog mandata, osim slobodnih datuma, nije uspjela ništa završiti za Bosnu i Hercegovinu. S obzirom na to da su članovi SDA cijelo ovo vrijeme držali u tajnosti ovu 'tajnu operaciju', zatražili smo komentar od Lagumdžije, bh. veleposlanika pri UN-u.
Zapravo, zamoljen je da po tko zna koji put pojasni - jer je očito potrebno - tko je što započeo, i za kakav je posao Bisera Turković pokušala završiti.
Uvredljiva neistina
Za Lagumdžiju je sve što je Izetbegović rekao bila uvredljiva neistina.
„Nakon rečenice da ne zna da je Denis Bećirović do sada išta konkretno napravio, ne čudi što je sve što je nakon toga rekao uvredljiva neistina garnirana glupostima koje su moguće rezultat činjenice da i sam shvaća da su mu refleksi otupjeli“, kaže Lagumdžija.
Zatim je precizno osmislio nešto što bi se moglo nazvati 'ispravkom lažnih optužbi'.
Lagumdžijin odgovor.
„Istine radi. Za 30. obljetnicu genocida u Srebrenici, u vrtu Ujedinjenih naroda u New Yorku, otkriven je spomenik Cvijet Srebrenice kao jedan od projekata na kojima smo radili nakon usvajanja dokumenta 'Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda o uspostavljanju Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine'.
Ovo nije 'neka deklaracija' već Rezolucija koja je usvojena prije 29. obljetnice genocida u Srebrenici i predstavlja sveobuhvatni službeni dokument Opće skupštine UN-a, prema kojem je utvrđen cijeli niz aktivnosti i poseban program UN-a, na temelju kojeg je, već treću godinu zaredom, Opća skupština UN-a obilježila 11. srpnja kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.“
Još veće poniženje, prema ljudima koji su u sebe uključili godine promišljenog institucionalnog rada i aktivnosti žrtava genocida, jest tvrdnja da bismo 'svakako nešto dobili od Ujedinjenih naroda, neku deklaraciju'. Nažalost, barem neke od nas, povijest nas je naučila što (ne) možete dobiti od Ujedinjenih naroda ako samo čekate da 'svakako nešto dobijete, neku deklaraciju' umjesto da sami učinite sve što možete.
Dakle, sve je to postignuto zahvaljujući organiziranoj akciji ljudi koji su imali institucionalni kapacitet, na čelu s Denisom Bećirovićem, a u punoj koordinaciji s Majkama Srebrenice, Memorijalnim centrom Srebrenica, udrugama žrtava genocida, Islamskom zajednicom i brojnim akterima civilnog društva.
To što sam se 'jako trudio' bilo je očito toliko očito da je to Bakir Izetbegović morao primijetiti, zbog čega me još više čudi što o svemu tome ne šuti kada ne može javno priznati ono što je svima jasno - nemjerljiv konkretan rezultat i lidersku ulogu Denisa Bećirovića u cijelom projektu.
Ništa ne počinju i ne završavaju
Da se izbjegne bilo kakav nesporazum, Bisera Turković, po vlastitom priznanju u dogovoru s Bakirom Izetbegovićem, iako je Šefik Džaferović tada bio u Predsjedništvu, doista je počela raditi na pripremi odgovarajuće Rezolucije prije izbora 2022. Samo su prešutjeli da bilo kome od nas, koji smo došli 'na njihovo mjesto', kažu kako su to započeli, ali i kako su vrlo brzo odustali, ili propali, u onome što su započeli.
Moguće je da nisu imali vremena ništa učiniti za opće izbore te godine, pa su prestali biti zainteresirani. Čini se da ih te teme, s raznih političkih strana, zanimaju tek prije svakih izbora.
Vidljivo je da su čak i tada primijenili istu metodu rada kao i kod pregleda tužbe protiv Srbije - uvijek imaju tendenciju započeti sve, ali vrlo rijetko završiti sve.
Ako uspije - sami su to zaslužili. Ako ne uspije - drugi su krivi. Ako netko drugi uspije - prvi su se toga sjetili, pa je to njihova zasluga.
Kao što su Izetbegović i njegov tim 'pokucali' na reviziju tužbe protiv Srbije u Haagu, tako su i Bećirović i njegov tim 'pokucali' na Cvijet Srebrenice u New Yorku. Oba 'pokucanja' ostala su kao trajno upozorenje i pouka o tome kako država institucionalno slabi ili jača.
Čini se da je, na kraju krajeva, sve na vođi"
