Poduzetnike u BiH sistem guši, službenici potiču na kršenje zakona

Tisuće ljudi u Bosni i Hercegovini otvorilo je vlastite tvrtke ili društva s ograničenom odgovornošću posljednjih godina, stvarajući vlastita radna mjesta bez sistemske podrške i bez jamstva da će njihovo poslovanje preživjeti najugroženije prve godine. U vrijeme kada se ponovno raspravlja o pitanju povećanja minimalne plaće, mikropoduzetnici postaju jedna od najranjivijih skupina.

Tri vala poduzetništva u BiH: Tko je preživio, a tko tek počinje?

Na pitanje o trendu velikog broja novoosnovanih poduzeća i tvrtki, Adela Ramić, edukatorica financijske pismenosti, podsjeća da BiH ima kratku i “slabu” tradiciju poduzetništva, ali i tri jasna vala njegovog razvoja.

“Bosna i Hercegovina je od 1995. do danas imala tri vala poduzetništva “, kaže Ramić.

Prvi val trajao je od 2000. do 2008. – razdoblje privatizacije, ulaganja i osnivanja uvoznih i trgovačkih tvrtki. Velika ekonomska kriza 2009. – 2011. prekinula je taj rast i donijela višegodišnje zatišje.

Drugi val dogodio se od 2016. do 2019. godine, obilježen otvaranjem IT tvrtki, freelancingom i prvim značajnijim izvoznim aktivnostima mikropoduzetnika. Pandemija 2020. ga je prekinula: neki poslovi su propali, drugi – posebno online trgovina i dostava – tek su tada stvoreni.

“Najjače tvrtke su iz prvog vala, jer su osnovane s najvećim kapitalom. Najveći broj tvrtki su mikropoduzetnici iz drugog i trećeg vala, ali su i najslabije “, ističe Ramić.

Danas postoje tri kategorije ljudi koji otvaraju tvrtke: samozaposleni koji nisu pronašli posao,ljudi u dobi od 35 do 45 godina koji su siti svoje trenutne karijere,i oni koji žele uložiti znanje i ušteđevinu u rad do mirovine. Među njima, kaže Ramić, žene su najzastupljenije.

Prve godine poslovanja: Stres, rad od 12 sati dnevno i očekivani neuspjeh

Poduzetnica Selma Hadžić upozorava da nova istraživanja pokazuju dramatičnu stopu neuspjeha startupa:

“Prema najnovijim podacima, 90% novoosnovanih startupa propadne. Poduzetnici nisu spremni za poduzetnički pothvat.”Prvih godina, kaže, čini se kao da se poduzetnik potpuno odriče slobodnog vremena, stabilnosti i predvidljivosti.

„Morate biti spremni uložiti svo svoje vrijeme i sve što ste do tada napravili u razvoj poslovanja. Ako niste – nema potrebe za selidbom “, upozorava.

Hadžić podsjeća da je naglo povećanje minimalne plaće u Federaciji BiH doneseno 30. prosinca i stupilo na snagu odmah 1. siječnja – što je za mnoge bio udarac.

„Vrlo je teško u nestabilnim uvjetima odlučiti se za poduzetnički pothvat kada nemate fiksne troškove na koje možete računati “, objašnjava. Mnogi su, kaže, morali otpustiti radnike ili ih zamijeniti strojevima.

Ramić navodi živopisan primjer samozaposlene žene koja proizvodi torbe:„Za minimalnu bruto plaću od oko 1.687 KM, s maržom od 50 KM po vreći, mora prodati 33 vrećice mjesečno.“

Ako se minimalna plaća poveća: „Ako mora podići plaću na 1.200 KM neto, mora prodati 40 vreća.“

Dodaje da povećanje minimalne plaće prvenstveno puni proračun, a ne olakšava život poduzetniku koji mora birati između rezerve za likvidnost i osobne plaće.

Bez mogućnosti zapošljavanja drugih, mnogi ostaju zarobljeni u samozapošljavanju.Hadžić ističe da se poduzetništvo i “rad u različitim okolnostima” često miješaju.

“Mi malo miješamo posao i rad na neki način. Poduzetnici, u redu, trebali bi početi, početi sami, ali cilj poduzetništva, cilj otvaranja i registracije tvrtke uvijek bi trebao biti zaposlenje. Ako se ograničavate na samostalni rad, zašto onda ne biste ostali u tvrtki gdje netko drugi brine o vašim doprinosima, imate sustav podrške, pa će netko drugi i dalje raditi prodaju, netko drugi će se baviti marketingom, vi biste mogli upravljati financijama ako je to vaša niša ili ćete raditi u prodaji. I možda ono što sam do sada vidio, da nekako sramežljivo ulazimo u ove poduzetničke pothvate: ‘Radit ću to malo da mogu zaraditi vlastitu plaću i da to mogu raditi.’ Tada ne govorimo o poduzetništvu, onda i dalje govorimo o nekom poslu, samo u drugačijim uvjetima “, kaže.

Međutim, Ramić smatra da je apsolutno ispravno da se netko, ako je u mogućnosti, odluči trajno raditi sam. Podsjeća nas da su čak i najveće tvrtke na svijetu započele kao poduzeća s jednom osobom.

“Zaboravljamo jednu vrlo važnu činjenicu. Najveće tvrtke na svijetu pokrenuli su njihovi vlasnici. Jeff Bezos je sam pakirao svoje pakete kada je osnovao Amazon, a danas šalju stotine tisuća, ne znam točno koliko, možda čak i neizravno milijunima ljudi u svijetu. Što to znači? Kada pokreću poduzetnički pothvat, nitko ne zna hoće li njihova tvrtka preživjeti treću godinu poslovanja. Uvijek na svojim treninzima kažem da ako tri godine niste imali posao, niste ni pokušali. To je prva godina poslovanja, počinjete s nekim kapitalom, možete imati početničku nesreću i odmah propasti, možete imati i početničku sreću koja može biti štetnija od početničkih nesreća i nekako se pokrenuti. Mislite da vam ide odlično, ali zapravo ste samo imali sreće, a onda ste u drugoj godini razočarani nekim tržišnim učincima koje niste očekivali. U drugoj godini poslovanja, koja je obično najteža godina poslovanja jer je početni kapital potrošen, početna energija i motivacija poduzetnika također su potrošeni. Kako započinjete, Kako vam posao ide nabolje, počinje konkurencija sa svih strana, uključujući i nelojalnu konkurenciju na crnom tržištu. Ne slažem se da poduzetništvo treba započeti zapošljavanjem deset ljudi. Poduzetništvo treba započeti na način na koji može započeti. Apsolutno je u redu da netko radi tri ili četiri godine dok ne može zaposliti radnike. Apsolutno je u redu da netko odluči raditi sam trajno, ako je u mogućnosti, zašto ne. Važno je samo da ljudi rade,

Poduzetnici rade 12 do 14 sati dnevno, 6 do 7 dana u tjednu. U njezinoj tvrtki poduzetnica je direktorica, vlasnica, čistačica, utjerivač dugova i sve što bi trebalo biti prve godine poslovanja. Dakle, vrlo je važno, kada je već toliko žrtvovala, da joj 70% zarade ne uzima država“ , objašnjava.

U kontekstu aktualnih rasprava o minimalnoj plaći i pritisku na realni sektor, Selma Hadžić naglašava da je najveći problem to što se ključne ekonomske odluke u BiH donose bez solidne analize, bez uvida u stvarne posljedice i bez poštovanja prema onima koji pokreću i održavaju gospodarstvo. Također smatra da javnost površno prikazuje sukob radnika i poslodavaca:

“Volio bih da se odluke koje se donose donose na temelju točnih podataka i analitike. Da netko izađe s podacima i kaže u redu, minimalna plaća koja je povećana prošle godine nije dovela do smanjenja broja radnih mjesta ili nečeg sličnog. Imamo osjećaj da se odluke donose na temelju prihoda koji će se ostvariti. Prije nekog vremena, Adela je također rekla da se minimalna plaća povećava zbog države. Reći ću iz poduzetničke struke. Poduzetnici vole ovu zemlju. Zapošljavanje jer vole ovu zemlju. Nisu otišli negdje drugdje nego su ostali u ovoj zemlji i odlučili napraviti nešto novo. Ali, pazite, poduzetnici nisu glineni golubovi koji samo čekaju i imaju nacrtanu metu i čekaju da netko drugi usmjerava odluke.“

Podsjeća da je Slovenija teško prihvatila povećanje minimalne plaće od 15%, a da je Federacija BiH imala još veće povećanje, ali napominje da:“Minimalna plaća koja je sada povećana ne može zadovoljiti proračun jer su cijene porasle.”Ramić dodaje da u BIH 52.000 ljudi radi ilegalno, a oni koji rade legalno praktički financiraju svoje zdravstveno osiguranje.

U vrijeme kada se donose odluke s ogromnim posljedicama za gospodarstvo, Adela Ramić upozorava da Bosni i Hercegovini još uvijek nedostaju osnovni, pouzdani i jedinstveni podaci o tržištu rada, zatvaranju tvrtki i stvarnom stanju gospodarstva — dok paralelno s tim cvjeta siva ekonomija.

“Znamo da u Federaciji BiH, prema podacima Međunarodne organizacije rada, 52 tisuće ljudi radi ilegalno. I to dugi niz godina. To je ogroman broj ljudi koji ne plaćaju doprinose, pa mi koji smo legalno zaposleni plaćamo zdravstveno osiguranje za njih. Nemamo nikakva izvješća o gospodarstvu, niti bilo čemu drugome “, upozorava.

Ramić naglašava da institucije imaju na raspolaganju samo fragmente statistike, što otvara prostor za manipulacije, a političke odluke se donose bez jasnog uvida u posljedice koje utječu na realni sektor:

Nemamo podatke koji će nam reći koliko je tvrtki propalo, koliko je radnih mjesta uništeno, zašto su uništena. Imamo samo fragmentirane podatke i fragmentirane statistike koje svatko koristi kako želi.“

Također ističe da najavljene promjene fiskalnih propisa otvaraju dodatne dileme o tome što država zapravo želi postići.

„Zakon o fiskalizaciji želi defiskalizirati paušalne promete… uložit ćemo milijune maraka poreznog novca u Zakon o fiskalizaciji koji će defiskalizirati određena poduzeća “, kaže. Na pitanje razumiju li donositelji odluka kako izgleda tržište rada i generiranje prihoda, Ramić je vrlo izravan:

“U BiH postoji ogromno financijsko neznanje, financijska i ekonomska nepismenost. U parlamentu sjede ljudi koji nemaju osnovno ekonomsko znanje.”

Žene poduzetnice, majčinstvo i bolest: Kada sustav nema rješenje

U najosjetljivijoj temi, Ramić objašnjava koliko je sustav okrutan prema samozaposlenim ženama koje odlaze na porodiljni dopust ili se razbole.

Ako samozaposlena poduzetnica jedan mjesec ne uplati zdravstveno, gubi pravo na liječenje. Likvidacija traje šest mjeseci, stečaj dvije do tri godine. Državni službenici savjetuju ljude da krše zakon da bi riješili svoj problem, jer znaju da sistem ne valja. To je strašno“, zaključuje edukatorica za finansijsku pismenost, Adela Ramić.

izvor: n1info.ba