BANJALUKA, SARAJEVO - Od 1.169 do 2.278 KM iznosi su polugodišnjih prosjeka neto plata u Bosni i Hercegovini u ovoj godini, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
Tako su, prema njihovim podacima, oni koji rade u području pružanja smještaja te pripreme i posluživanja hrane (hotelijerstvo i ugostiteljstvo) na dnu tablice plaća s iznosom od 1.169 KM.
Njihove plaće slijede one u građevinarstvu, koje su prema polugodišnjem prosjeku iznosile 1.305 KM. Plaće u veleprodaji i maloprodaji te u sektoru popravka motornih vozila i motocikala iznose 1.374 KM, a u prerađivačkoj industriji 1.387 KM.
Prema polugodišnjem prosjeku plaća, neto iznos isplaćen u poslovanju s nekretninama iznosi 1.449 KM. U sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva to je samo četiri marke više.
U području administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti plaće iznose 1.458 KM, a prijevoza i skladištenja 1.459 KM.
Plaće u sektoru vodoopskrbe bile su veće za jednu marku; u uklanjanju otpadnih voda, gospodarenju otpadom i aktivnostima sanacije okoliša, kao i u sektoru umjetnosti, zabave i rekreacije.
U sektoru obrazovanja polugodišnji prosjek iznosio je 1.672 KM, u ostalim uslužnim djelatnostima 1.704 KM, a u rudarstvu rude i kamena 1.874 KM.
U kojim su sektorima najviše plaće?
U stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima plaća je iznosila 1.954 KM, a u proizvodnji i opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji polugodišnji prosjek je iznosio 2.063 KM.
Iznos polugodišnje prosječne plaće u BIH u sektoru javne uprave i obrane; obvezno socijalno osiguranje iznosio je 2.113 KM, a dvije marke više u djelatnostima zdravstva i socijalne zaštite.
Najviša prosječna plaća bila je u financijskom i osiguravajućem sektoru, 2.222 KM, dok su najviše novca primili zaposlenici u sektoru informacija i komunikacija - 2.278 KM.
Što podaci govore o tržištu rada u Bosni i Hercegovini?
Igor Gavran, ekonomist, u intervjuu za "Nezavisne novine" ističe da bi medijalna plaća bila bolji pokazatelj stvarnog stanja i bolje odražavala prihode većine zaposlenih, međutim, kako dodaje, i ti podaci vrlo jasno pokazuju mnogo toga.
„Na primjer, pokazuju koliko su neistinite tvrdnje mnogih poslodavaca da moramo uvoziti radnu snagu jer 'naši ljudi neće raditi'. Naime, tvrtka s najvećom dobiti u BIH je u sektoru trgovine, a vidimo da se ta ogromna dobit uvelike ostvaruje iskorištavanjem radnika jer su među najslabije plaćenima. Također, sektor u kojem su cijene najapsurdnije u BIH, nekretnine, ima relativno niske plaće, a sramotno niske plaće u području građevinarstva pokazuju koliko su niski troškovi tih nekretnina koje se potom prodaju za sulude građevinske iznose“, kaže Gavran.
Dodaje da su prihodi nesrazmjerno veći u području javne uprave, gdje su uvjeti rada najbolji, a učinkovitost vrlo često najniža.
Zašto su plaće najniže upravo u sektorima kojima nedostaje radnika?
Na pitanje zašto su plaće najniže u ugostiteljstvu, građevinarstvu i trgovini, sektorima u kojima je potražnja za radnicima velika, Gavran ističe da je najbolji odgovor izokrenuti pitanje.
„Potražnja za radnicima u tim sektorima je velika upravo zato što su plaže najniže. A stranih radnika se zapošljava sve više i postoji pritisak da se njihov uvoz dodatno olakša jer poslodavci u tim sektorima ne žele adekvatno platiti svoje zaposlenike. Cijene u ugostiteljstvu, barem u Sarajevu, doslovno su i bez pretjerivanja vrlo često blizu ili iznad onih u Tokiju. A jesu li radnici plaćeni kao oni u Tokiju? Jesu li porezne stope ili najamnine veće nego u Japanu? Naravno da ne“, kaže Gavran.
