"Mljekarski sektor u BiH je pod pritiskom višestrukih problema koji nisu samo kratkoročne već i strukturne prirode, što izravno utječe na održivost proizvodnje“, naglašava Džafić.
Jedan od ključnih problema je višak mlijeka na tržištu. Kako objašnjava, došlo je do prekomjerne proizvodnje zahvaljujući poticajima, ali tržište ne može apsorbirati sve proizvedene količine.
„Dolazi do kašnjenja u otkupu i skladištenju, zbog čega mljekare i poljoprivrednici ostaju s neprodanim količinama, a u ekstremnim slučajevima dolazi do prolijevanja mlijeka. Paradoks je da imamo višak domaćeg mlijeka, a istovremeno i problem s marketingom“, kaže.
Carinske mjere
Drugi veliki problem je uvoz. Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina postala je ovisna o inozemnom tržištu, gdje se mlijeko i mliječni proizvodi često uvoze po nižim cijenama.
„Imamo situacije gdje se mlijeko uvozi dok domaće mlijeko ostaje neprodano. Domaći proizvođači nemaju odgovarajuću zaštitu kroz carinske mjere i nisu konkurentni“, upozorava Džafić.
Nestabilna nabava dodatno pogoršava situaciju, kaže. Nabavne cijene ne prate rast troškova proizvodnje, koji su u nekim segmentima porasli i do 100 posto.
„Poljoprivrednici nemaju sigurnost da će prodati proizvod. Troškovi rastu, a cijena ostaje ista. Prema zakonu ponude i potražnje, kada imate višak, cijene padaju, ali kod nas se taj pritisak dodatno pojačava uvozom iz zemalja koje uvelike subvencioniraju njihovu proizvodnju“, objašnjava.
Zbog takvih okolnosti postavlja se pitanje opstanka malih proizvođača. Džafić upozorava da bi njihov nestanak imao ozbiljne posljedice.
„Svaka zemlja mora imati vlastitu proizvodnju hrane, to je osnova sigurnosti. BiH ima velike prednosti, posebno u proizvodnji zdrave hrane. Naši proizvodi su visoke kvalitete i moramo ih sačuvati i razvijati“, ističe.
Iako se dio viška mlijeka koristi kroz preradu, to još uvijek nije sistemsko rješenje. Kao pozitivan primjer navodi zadruge i mljekare koje su pravovremeno reagirale.
„Neke tvrtke i zadruge pokrenule su proizvodnju proizvoda s duljim rokom trajanja. Primjer je zadruga Zlatna Kap iz Tešnja koja proizvodi tvrde i polumasne sireve i tako prodaje višak mlijeka“, rekao je Džafić za Forbes BiH.
Sličan pristup ima i mljekara MI99 iz Gradačca, koja je pokrenula proizvodnju mlijeka u prahu, što vidi kao jedan od pravaca razvoja.
Glavni problem za širu primjenu takvih rješenja je nedostatak opreme i investicija. Upravo tu naš sugovornik vidi prostor za djelovanje vlasti, posebno kroz planirani proračun od 190 milijuna KM za poljoprivredu u 2026. godini.
„Dio tih sredstava trebao bi se usmjeriti u mljekarski sektor, prvenstveno u nabavu opreme za preradu i razvoj novih proizvoda koji se trenutno uvoze“, smatra.
Međutim, upozorava da čak ni povećani proračun neće automatski riješiti problem. Sustav poticaja, kaže, ima ozbiljne nedostatke.
„Ako proizvođač proizvede 5000 litara, a otkupi se 3000, za ostatak nema premije. To stvara neučinkovitost i višak sredstava koji se ne koriste pravilno“, objašnjava
Drugi veliki problem je institucionalni okvir. Nedostatak ministarstva poljoprivrede na državnoj razini, rekao je, ozbiljno ograničava razvoj sektora.
„Europska unija godinama predlaže formiranje ovog ministarstva kako bi BIH mogla koristiti sredstva iz pristupnih fondova. Trenutno su svi proizvođači na gubitku“, naglašava Džafić.
Podaci jasno pokazuju koliko je ovaj sektor važan. U 2025. godini u Bosni i Hercegovini proizvedeno je oko 300 milijuna litara mlijeka, a njegova vrijednost dodatno raste kroz preradu i trgovinu.
„Veliki broj ljudi ima koristi od ovog sektora, kao i država kroz poreze i doprinose“, dodaje.
Kao ilustraciju ekonomske važnosti navodi činjenicu da je u prvom kvartalu uvezeno novih traktora u vrijednosti od 50 milijuna KM, što ukazuje na investicijski potencijal poljoprivrede.
Posebno zanimljiv primjer dolazi iz Visokog, gdje je 2025. godine bilo 585 obrta u poljoprivredi, dok je početkom ove godine taj broj premašio 600. U tom sektoru izravno je zaposleno oko 1500 ljudi, što čini oko 15 posto ukupnog broja zaposlenih u toj lokalnoj zajednici.
Poljoprivreda, zaključuje, pokreće niz drugih aktivnosti, od građevinarstva do trgovine i usluga.
„Pad stočarske proizvodnje i mljekarstva bio bi veliki gubitak i za lokalne zajednice i za državu. Potencijal postoji, ali potrebne su konkretne mjere kako bi se zaustavio negativni trend i osigurao opstanak domaće proizvodnje“, kaže Džafić na kraju intervjua.
