|Urednik
Ostavke nakon tramvajske nesreće u Sarajevu ostale su bez jasnog epiloga. Građani traže odgovornost, a ne političke geste i ostavke za naslovnice.
U politici se ostavka ponekad podnosi kako bi se preuzela odgovornost. A ponekad postaje samo još jedno političko oruđe, dovoljno snažno za medijski naslov, ali ne dovoljno ozbiljno da proizvede stvarne posljedice.
Ministar prometa Adnan Šteta također je, prema vlastitim riječima, odmah nakon nesreće ponudio ostavku. Međutim, kako kaže, kolege su mu odgovorile. Tako je ostavka ostala na razini izjave, dok je ministar nastavio obavljati svoju dužnost.
Još zanimljivija je priča o direktoru GRAS-a Senadu Mujagiću, koji je nakon tragedije dao ostavku, ali cijela priča o odgovornosti u javnom poduzeću ostala je bez jasnog i uvjerljivog epiloga, a direktor je i dalje na toj poziciji.
Gospodo, dužnosnici, građani ne traže političko kazalište, već sustav u kojem ostavka nešto znači, a to je sustav koji funkcionira.
Šteta se godinama javno brani kao ministar koji je pokrenuo velike projekte javnog prijevoza, a isti taj ministar skriva ugovore i ne odgovara na pitanja o tome kako je trošio novac građana.
Isto vrijedi i za ministra kulture i sporta Kenana Magodu, čije je ime i rad također bio predmet raznih javnih kritika i skandala. Najnoviji skandal je uhićenje njegovog sina zbog podmetanja požara u tvornici jahti u Vitezu. Ministar se oglasio, ali mu iz moralnih razloga nije palo na pamet da podnese ostavku.
Ah, da, kako će dati ostavku kad je cijela Vlada praktički u ostavci, ali bez stvarne ostavke.
I na kraju, građanima Sarajeva ipak ne trebaju ostavke za naslovnice i društvene mreže. Trebaju im institucije koje će raditi i kada nema kamera, sustav koji će spriječiti tragediju i vlada koja će, kada pogriješi, imati dovoljno političke i moralne hrabrosti reći: mi smo odgovorni.
Jer ostavka bez stvarne odgovornosti nije ostavka. To je samo politička gesta.
