Odbacivanje inicijative za povratak zastave s ljiljanima: mišljenja iz Republike Srpske

Što trebate znati

• Imamović smatra da je ono što se dogodilo sa zastavom ljiljana žalosno.
• Graorac je rekao da je zahtjev paradoksalan i da ga je nepotrebno komentirati.
• Kojić je rekao da se inicijativa ne smije staviti na dnevni red.

Inače, tu ideju je iznio povjesničar Enver Imamović, koji je izjavio da je “žalosno što se dogodilo sa zastavom ljiljana jer je bila u srcima onih koji vole Bosnu i Hercegovinu”.

„Sada imamo zastavu koju su uspostavila dva druga naroda, što je nepravda prema onima koji vole ovu zemlju. I mi poštujemo ovu sadašnju zastavu jer je naša dok ne vratimo onu s ljiljanima“, rekao je Imamović za Hayat.

Guranje prsta u oko

Isidora Graorac, predsjednica Republičke organizacije obitelji zarobljenika, poginulih boraca i nestalih civila, kaže da je zahtjev za vraćanje ljiljana na zastavu BiH toliko paradoksalan da ga je nepotrebno komentirati. Dodaje da ove zastave podsjećaju sve obitelji koje su poginule u posljednjem ratu na rat.

„Čak i danas, kada vidimo te ratne zastave, koje ističu predstavnici bošnjačkog navoda, to sigurno stvara nelagodu i vrlo negativan osjećaj kod svih Srba, ne samo kod onih koji su nekoga izgubili u ratu. I zamislite da se takav zahtjev razmatra, a ne kažem da se takvo što prihvaća i vraća zastava Bosne i Hercegovine. Jednostavno se pitam postoji li ovdje ikakva druga namjera osim da se svima nama gurne prst u oko. Uostalom, ovo je još jedan znak da je zajednička budućnost naroda Bosne i Hercegovine gotovo nemoguća.“ rekao je Graorac za „Nezavisne novine“.

Kakva je bila uloga SDA?

Povjesničarka Milena Mihaljević, viša stručna suradnica za memorijalizaciju, kulturu i politiku sjećanja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba, kaže da zahtjev za vraćanje zastave s ljiljanima kao državnog simbola u Bosni i Hercegovini, te izjave Envera Imamovića vezane uz to pitanje, neodoljivo podsjećaju na događaje s početka 1990-ih.

„Zapravo, u veljači 1991. godine, isti taj arheolog i povjesničar Imamović u dnevnim novinama ‘Oslobođenje’ kroz feljton, koji je, kako navodi, namjerno tempirao datum, aktualizirao temu srednjovjekovnih grbova sa simbolom ljiljana na njima“, rekla je Mihaljevićeva.

To je, dodaje, dovelo do toga da je nekoliko dana kasnije Stranka demokratske akcije u zastupničkim klupama pokrenula inicijativu za zamjenu dosadašnjih socijalističkih simbola SR BiH, a nakon parlamentarne rasprave odlučeno je da se stručnoj podskupini, sastavljenoj od stručnjaka iz različitih područja, naruči izrada prijedloga simbola, koji je kasnije trebala usvojiti Skupština.

“Temelji izmišljene tradicije”

„Zanimljivo je da je na čelu te podskupine bio Imamović, koji je, na temelju izmišljene tradicije, inzistirao da se kao osnova koristi grb kralja Tvrtka I. Kotromanića. Treba spomenuti da su prilikom izrade amblema s tog grba, kako navode, uklonili suvišni heraldički ukras, koji se ogledao u lozi križeva koji su ukrašavali kosu gredu. Iako je stručna podskupina završila idejna rješenja za zastavu i grb, ona nikada nisu verificirana od strane Skupštine zbog izbijanja rata“, kaže Mihaljević.

Čak ni to, dodaje, nije zaustavilo Imamović.

“Nije ga to spriječilo, već mu je dalo vjetar u leđa, da odmah nakon održavanja ilegalnog referenduma 29. veljače i 1. ožujka 1992. ponudi ista konceptualna rješenja s manjim promjenama u boji i obliku za tzv. Republiku BiH, ali i tzv. ARBIH. Na taj su način muslimanski i bošnjački političari i intelektualci pokušali, koristeći metode simboličke strategije, kroz ljiljane i simbole na kojima je stajala, identificirati vlastito stanovništvo kako bi povijest srednjovjekovne Bosne doživjelo kao nacionalnu“, rekao je Mihaljević.

Elementi rata

Prema njezinim riječima, ovakav razvoj događaja, „iako možda ne u očekivanom smjeru, ipak je doveo do određene vrste ujedinjenja oko ljiljana, ali istovremeno, njegovo značenje bilo je znatno udaljeno od izvornika, ispunjavajući ga elementima rata i negativnim osjećajima prema drugima“.

„Stoga, koliko god to isticali kao kolektivni simbol, i postavljali zahtjeve kojima danas svjedočimo, zastava s ljiljanom uvijek će sa sobom nositi simbolički kapital vezan za tzv. ARBIH i ratno razdoblje od 1992. do 1995. godine, a ne kao nešto što ukazuje na njihovu povezanost s dalekom prošlošću na ovim prostorima. S druge strane, ljiljan kao utjelovljenje Presvete Bogorodice, čistoće, čednosti, kao stari simbol kršćanske tradicije, te obilježje dinastija Nemanjića i posebno Kotromanića, trebao bi ostati sastavni dio srpske kulturno-povijesne baštine, bez obzira na bilo kakve zahtjeve ili izjave temeljene na krivotvorenju povijesnih činjenica s kojima se danas susrećemo“, kaže Mihaljević za „Nezavisne novine“.

Inicijativu treba odbaciti.

Milorad Kojić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, rekao je da ako se ova inicijativa stavi na dnevni red Parlamenta Bosne i Hercegovine, svi Srbi u oba doma trebaju je odbaciti. Štoviše, dodaje, ne smije se dopustiti da prođe sjednicu Kolegija i dođe na dnevni red.

„Znamo da su upravo pod ovom zastavom brutalno ubijani Srbi u proteklom obrambenom ratu, te da su takve zastave koristili i mudžahedini koji su odrubljivali glave Srbima. Dovoljno je sjetiti se Ozrena i Vozuće. Povratak takve zastave izazvao bi traumu obiteljima žrtava, a srpski predstavnici definitivno moraju jednoglasno odbaciti takvu inicijativu. Ne smije ni biti na dnevnom redu“, rekao je Kojić u izjavi za „Nezavisne novine“.