|Urednik
U Grginom Polju kod Viteza obilježena je obljetnica ratnog zločina nad zarobljenim pripadnicima HVO-a i Civilne zaštite, koje su 1993. godine smaknuli pripadnici Armije RBiH i odreda El-mudžahid. Za ovaj evidentirani zločin nad 14 žrtava obitelji i preživjeli i dalje upozoravaju da nitko nije odgovarao niti je podignuta optužnica
VITEZ – Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Grginom Polju kod Viteza obilježena je obljetnica ratnog zločina nad zarobljenim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Civilne zaštite, koje su 5. rujna 1993. godine smaknuli pripadnici Armije RBiH i odreda El-mudžahid.
Počast žrtvama odali su članovi obitelji, preživjeli suborci, mještani, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne te politički i vojni dužnosnici.
Napad na strateški važnu uzvisinu Brdo iznad naselja Zabilje, koja se nalazi na samoj granici travničke i viteške općine, započeo je u nedjeljno jutro oko 7:30 sati. Za snage Armije RBiH ova je kota imala veliku važnost jer bi im osigurala izravan pogled i kontrolu nad jugoistočnim dijelom doline uz rijeku Bilu, gdje se nalazio opkoljeni hrvatski narod nakon progona iz Travnika. Napad je bio silovit i iznenadan. Nakon kratkotrajnog proboja linije, napadačke snage iz sastava 7. muslimanske brigade opkolile su položaje HVO-a.
U neprijateljskom okruženju našlo se deset branitelja i četiri nenaoružana pripadnika radnog voda Civilne zaštite. Iz te skupine, prema svjedočanstvima s terena, samo je jedan pripadnik HVO-a uspio preživjeti i izbjeći zarobljavanje. Ostalih 14 osoba odvedeno je živo. Da je akcija bila detaljno planirana, potvrđuje i video-snimka koju su napravili sami napadači, a na kojoj se jasno vide živi zarobljenici i pripadnici odreda El-mudžahid.
Živote su u ovom zločinu izgubili: Vlado Krišto, Žarko Stojak, Branislav Petraš, Tomislav Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara, Srećko Mišković, Nikica Jerković, Željko Lovrić, Albert Gabrijel, Jozo Marijanović, Duško Ikić, Mladen Ikić i Milan Milanović. Među njima je bio i maloljetni Žarko Stojak, koji je bio dragovoljac radnog voda.
Iako su napadači ovladali rovoovima, postrojbe HVO-a za posebne namjene brzo su uzvratile kontranapadom te su položaji na koti Brdo vraćeni pod hrvatsku kontrolu. Ipak, sudbina zarobljenih bila je zapečaćena. Informacije o njihovoj likvidaciji stizale su postupno, a unakažena tijela četrnaestorice ubijenih predana su obiteljima tek nakon dva mjeseca čekanja.
Nakon odavanja počasti kod Spomen-obilježja i na groblju u Zabilju, u crkvi Gospe od Anđela služena je sveta misa zadušnica. Na spomen-ploči mjesne kapelice uklesana su imena ukupno 36 branitelja i civila iz mjesta Brdo i Zabilje koji su poginuli tijekom rata.
Ono što obitelji žrtava i preživjele i danas najviše boli jest činjenica da za ovaj evidentirani ratni zločin nitko nije odgovarao niti je podignuta optužnica. Prema navodima rodbine, pojedini napadači i susjedi koji se vežu uz ovaj događaj i dalje nesmetano žive u obližnjim naseljima poput Sadovača, dok pravosuđe i dalje ignorira materijalne dokaze i video-zapise.
