Novi slučajevi HIV-a, stara terapija: zdravstveni sistem zanemaruje oboljele

U prvih deset mjeseci ove godine u Bosni i Hercegovini registrirano je 38 novih slučajeva HIV-a (virusa humane imunodeficijencije).

Od toga, 24 oboljela nalaze se u Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), dva u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, a 12 u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (RS) u Banjoj Luci, kaže prim. dr. Vesna Hadžiosmanović , specijalista infektologije i predsjednica Udruženja za promociju zdravlja i prevenciju bolesti “HOPE”, prenosi Faktor .

BiH ne može zadovoljiti kriterije SZO

– Povećana je stopa testiranja, a prije nas je još mjesec dana ove godine, nakon čega ćemo znati konačne brojke za 2025. godinu. Pretpostavljam da ćemo imati još novooboljelih – dodaje Hadžiosmanović u povodu 1. decembra Svjetskog dana borbe protiv HIV-a.

U BiH je još uvijek jako niska stopa testiranja na HIV.

Prema riječima Hadžiosmanovića, testiranje je nakon pandemije koronavirusa za pet puta manje nego ranije.

– U odnosu na regije svijeta i zemlje, koje imaju daleko veću stopu testiranja na HIV i sam tim veći broj novodijagnosticiranih oboljelih osoba, rekla bih da BiH tu stagnira. Europske zemlje približavaju se vrlo ambicioznom cilju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da se do 2030. godine postigne “tri puta 95”. Bojim se da BiH još uvijek ne može zadovoljiti te kriterije. Mi smo do 2021. raspolagali sa svim alatima da se postigne cilj Svjetske zdravstvene organizacije, međutim u posljednjih pet godina mnoge stvari, kada je u pitanju HIV, stagniraju. Kada bi ljudi, koji su se ovom patologijom bavili 30 godina, zajedno s onima koji donose odluke napravili petogodišnju strategiju, do 2030. godine mnoge stvari bismo mogli korigovati – objašnjava Hadžiosmanović.

Osim niskih stopa testiranja, oboljelima od HIV-a u BiH na raspolaganju je zastarjela antiretrovirusna terapija.

Lista lijekova, koja je pri Federalnom fondu solidarnosti, nije promijenjena od 2017. godine i to je poražavajuće, kaže Hadžiosmanović.

– S druge strane, u susjednoj Srbiji, koja ima blizu 3.500 oboljelih od HIV-a, pacijenti primaju najsavremeniju antiretrovirusnu terapiju o trošku države. U našoj zemlji možda ima 270 pacijenata, ali BiH nije u stanju da im osigura savremene lijekove. Samo deset posto naših oboljelih pacijenata prima savremenu terapiju. Osim liječenja ne možemo se pohvaliti ni preventivnim programima kojih je više, kao što su postekspozicijska profilaksa (PEP) i predekspozicijska profilaksa (PrEP). Bila sam ponosna kada je Odjel HIV-a na Klinici za infektivne bolesti KCUS-a 1. veljače 2016. godine učinio dostupnim PrEP, kada smo imali jednu od šest europskih klinika kojima je to bilo dostupno. Naši pacijenti su od tada do 2021. primali i PEP i PrEP nakon čega su donesene krajnje iracionalne odluke da se ukine prevencija, a znamo koliko je ona važna za sve bolesti – naglašava Hadžiosmanović.

Terapija je i prevencija 

Imperativ u javnom zdravstvu je HIV inficiranu osobu detektirati u ranoj fazi bolesti i uključiti joj antiretrovirusnu terapiju koja u takvim slučajevima, prema riječima infektologije, oboljelom garantira dug i kvalitetan životni vijek.

– Takve osobe su radno aktivne, svakim zaštićenim vanjskim odnosom ne prenose virus HIV-a svojim partnerima, a da majke rađaju neinficiranu djecu. Osim toga, terapija je i prevencija, jer osoba koja ima HIV i postigne nemjerljivu viremiju, ona s autizmom više ne prenosi virus na svog vanjskog partnera. U takvim su slučajevima i troškovi liječenja znatno niži. Zbog svega toga važno je povećati stopu testiranja kako bi se bolest otkrila u ranoj fazi. U suprotnom, kada se bolest otkrije u terminalnoj fazi, poznatoj kao faza AIDS-a, troškovi liječenja su daleko skuplji, a ishod liječenja je neizvjestan. Takva osoba, prije nego što je saznala za svoj HIV status, mogla je tako živjeti i 10, 15 godina, a da to ne zna, i za to vrijeme da se virus nesvjesno širi okolinom – objašnjava Hadžiosmanović.

Iako živimo u 21. stoljeću, u BiH ovu bolest još prati stigma, a najviše je što je, kako kaže Hadžiosmanović, provode zdravstveni radnici.

– Udruženje na čijem sam čelu često je na terenu. Odlazimo na mjesta gdje se mladi okupljaju, i kad s njima razgovaramo, jer su to edukativne radionice koje istovremeno razgovaraju nude i testiranje, budem iznenađena koliko mladi imaju zdrav odnos prema osobama koje su inficirane. Cilj nam je privući što više mladih da se testiraju, jer rezultati pokazuju da je među novootkrivenim HIV pacijentima najviše onih od 19 do 29 godina života – kazao je Hadžiosmanović.

izvor: Faktor.ba