Svake godine, u vrijeme božićnog blagoslova kuća, u Bosni i Hercegovini ponovo se otvara pitanje treba li svećeniku dati novac, je li to obaveza i koliki se iznos smatra primjerenim.
Iako je u praksi uobičajeno ostaviti prilog, Katolička crkva zvanično naglašava da se blagoslov kuće ne naplaćuje.
Prema crkvenim pojašnjenjima, blagoslov je vjerski čin koji se ne smatra uslugom, a novac koji vjernici daju tretira se kao dobrovoljni prilog župi, a ne kao naknada za obred. Više puta je istaknuto da vjernici nisu dužni dati prilog te da izostanak novca ne smije imati nikakve posljedice.
Uprkos tome, većina vjernika u BiH ipak daje određeni iznos. Razlozi se najčešće vežu za dugogodišnji običaj, želju da se pomogne rad župe i održavanje crkvenih objekata, ali i činjenicu da su prihodi od blagoslova kuća u mnogim sredinama važan izvor financiranja, naročito u manjim i ruralnim zajednicama.
Ne postoji službeno propisan iznos. Prema iskustvima iz prakse i izjavama svećenika, najčešće se radi o simboličnim iznosima. Svećenici pritom naglašavaju da je važnija namjera i sudjelovanje u blagoslovu nego sam iznos priloga te da nitko ne treba davati više nego što može.
Tema blagoslova kuća povremeno izaziva i javne rasprave o osjećaju obaveze ili pritiska. Crkvene vlasti takve pojave ocjenjuju nepoželjnima i ističu da blagoslov ne smije biti povezan s finansijskim očekivanjima. U posljednje vrijeme sve se češće unaprijed naglašava da je prilog isključivo dobrovoljan.
Zaključno, blagoslov kuće u BiH nije usluga koja se plaća. Davanje novca zavisi isključivo od odluke i mogućnosti svake porodice, dok suština blagoslova ostaje vjerski i duhovni čin, a ne financijska obaveza.
Piše: uredništvo
