|Urednik
Humanitarac Bruno Lerotić najavio je drugu akciju „Dan jednog eura“ za 19. kolovoza. Saznajte kako je prva akcija pomogla djeci i obnovi kuća u Glini.
ZAGREB – Nakon uspješno provedene prve faze projekta, zagrebački humanitarac Bruno Lerotić najavio je održavanje druge po redu humanitarne akcije pod nazivom „Dan jednog eura“.
Službeni datum održavanja akcije je srijeda, 19. kolovoza, a primarni cilj ostaje isti, prikupljanje mikrodonacija širokog kruga građana za potrebe liječenja djece i stambenog zbrinjavanja ugroženih obitelji.
Koncept akcije temelji se na pretpostavci da minimalni individualni doprinos od samo jednog eura, uz masovan odaziv javnosti i sinergiju na društvenim mrežama, može generirati značajna financijska sredstva za konkretne namjene.
Sredstva prikupljena u prethodnom ciklusu već su operativno usmjerena na:
-Financiranje složenih operativnih zahvata, medicinskih terapija i dugotrajnih liječenja za više desetaka djece.
-Pokretanje i provedbu građevinske obnove šest obiteljskih kuća na području Gline.
-Pokrivanje fiksnih mjesečnih troškova za angažman asistenata i osiguravanje osnovnih životnih potreba socijalno ugroženih skupina.
Prvo izdanje ove akcije zabilježilo je odaziv od 117.000 individualnih donatora, čime je projekt službeno kategoriziran kao druga najveća humanitarna inicijativa u povijesti Hrvatske prema broju sudionika. Logističku potporu tada je pružilo više od 30.000 korisnika društvenih mreža koji su dijelili službene apele.
U novom ciklusu koji započinje 19. kolovoza, organizatori teže nadmašiti dosadašnje rezultate kako bi se osigurao kontinuitet u sufinanciranju skupih terapija i nastavak infrastrukturnih radova na potresom pogođenim područjima.
Naglasak se ponovno stavlja na masovnost i mrežni doseg kao ključne faktore uspjeha ove metode prikupljanja pomoći.
Model mikrodonacija kao putokaz za regiju
Iako se ova konkretna akcija operativno provodi u Hrvatskoj, njezin koncept nosi iznimno vrijednu poruku i lekciju za cijelu regiju, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ovim prostorima javnost je i prečesto suočena s humanitarnim apelima, ponajviše za liječenja djece i odlazak na operacije u inozemstvo, gdje se obitelji bore s golemim financijskim iznosima.
„Dan jednog eura“ zoran je dokaz kako rješenje velikih socijalnih i zdravstvenih problema ne mora nužno ovisiti o nekoliko krupnih donatora, već o masovnosti i svijesti običnog čovjeka.
Model u kojem svatko odvoji minimalan, gotovo neosjetan iznos od jedne konvertibilne marke ili jednog eura – a koji u konačnici rješava stambena pitanja i spašava živote, ideja je koju bi vrijedilo preuzeti i institucionalno primijeniti i na cijelu regiju.
