Mustafa Cerić o napadu Izraela na Iran: “Ponovno Kain napada Abela”

–

Deseti dan ramazana je 1447. hidžretske godine, odnosno 28. veljače 2026. godine – dan koji je trebao biti ispunjen tihom koncentracijom posta, smirivanjem duše i podsjećanjem na milosrđe i strpljenje. Umjesto toga, težak i turoban osjećaj visio je nad svijetom kao da se ponavlja jedna od najstarijih i najtragičnijih priča čovječanstva. Na današnji dan, metaforički rečeno, Kajin je ponovno napao Abela – rekao je Cerić.

Cerić je naglasio da „ova slika nije samo biblijska i kur’anska alegorija o prvom zločinu među ljudima. To je upozorenje koje prati čovjeka kroz povijest: svaki put kad se brat okrene protiv brata, kad razum ustupi mjesto oholosti, kad sila nadvlada pravdu – Kajin ponovno diže ruku protiv Abela.“

Ovo nije dan koji će se pamtiti po borbi jedne strane protiv druge, niti po propagandi i političkim objašnjenjima koja pokušavaju opravdati rat. Kao što svijet nije bio ujedinjen u ratu protiv Iraka, vođenom pod teškom sjenom lažnih optužbi za oružje za masovno uništenje, tako ni današnji sukob nije jednostavna priča jedne ili više strana. Iza svakog političkog slogana, iza svake strateške analize i vojnih karata, krije se teška i nepobitna istina – dodao je.

Svijet ulazi u veliku neizvjesnost, smatra Cerić.

Ta

se neizvjesnost ne mjeri samo vojnom snagom, granicama ili savezima. Mjeri se ljudskim životima, sudbinama obitelji, dječjim suzama, strahom majki i očajem onih koji će, bez svoje krivnje, postati žrtve rata koji nisu birali. Najstrašnija posljedica svakog rata nije ni uništavanje gradova ni politički porazi. Najstrašnija posljedica je prolijevanje nevine krvi i smrt nevinih ljudi. Kad rat počne, umire i dio čovječanstva – podcrtao je.

Ovaj dan podsjeća nas na bolnu činjenicu: zdrav ljudski razum poražen je od bolesnog ljudskog razuma, dodao je.

Umjesto mudrosti, dijaloga i diplomatskog rješenja u kojem bi svaka strana pronašla minimum pravde i dostojanstva – ono što se modernim jezikom naziva win-win rješenjem – svijet je ponovno skliznuo u logiku sukoba, osvete i demonstracije sile. Povijest nas je bezbroj puta naučila da rat rijetko donosi ono što njegovi inicijatori obećavaju. Ono što rat gotovo uvijek donosi je strah, bijeda, raseljavanje, duboke rane među narodima i generacijama koje odrastaju u sjeni mržnje – dodaje Cerić.

Na ovaj tužni dan ramazana, kada bi srca trebala biti okrenuta pokajanju, dobroti i milosrđu, čovječanstvo se suočava s još jednim kušnjom svoje savjesti, naglasio je.

Zato ostaje nada u ono što je kroz povijest često bilo jedino svjetlo u mračnim vremenima – u ljude zdravog razuma, u glas razuma, u one koji će imati hrabrosti zaustaviti spiralu ludila prije nego što proguta još više života.