Modrić otkrio pravu istinu o tome kako su ga otpisali u Hajduku: ‘Ipak ti ti nisi tako dobar…‘

Luka Modrić je u gostovanju kod Slavena Bilića u emisiji (Ne)uspjeh prvaka otkrio kakav je odnos imao s Nikom Kranjčarom.

Dio javnosti vjerovao je da među njima postoji veliki rivalitet, pogotovo radi činjenice da je Modrić vraćen s posudbe iz Zaprešića u Dinamo tek kad je Kranjčar otišao u Hajduk.

-Kad sam bio izbornik, primijetio sam da ste vas dvojica dva umjetnika, dva kreativca, genijalca… Ne samo da ste mogli skupa igrati, nego se bili najbolji kad ste na terenu stajali jedan uz drugoga. Pa tako smo i igrali u reprezentaciji. Vas dvojica bi zaključali lijevu stranu, a onda bi se igra prebacila na desno kod Srne i Ćorluke. Na kraju, skupa ste bili i u Tottenhamu – kazao je Slaven Bilić, a Modrić se složio.

-Definitivno, i u reprezentaciji i u Tottenhamu smo funkcionirali fenomenalno. Van terena bio je veliki respekt. Bio je gušt igrati s njim i protiv njega. Gušt je bilo igrati s nekim tko vidi nogomet na sličan način. Vi ste Slavene u reprezentaciji stvorili fenomenalnu klimu, falilo nam je možda sportske sreće da s vama napravimo neki pravi rezultat, ali poslije je sve došlo na naplatu. Ljudi su stvarali rivalitet, ja Dinamo, on Hajduk. Ja rivalitet nisam osjećao i nisam gledao to na takav način. Niku sam uvijek respektirao i kao igrača i kao čovjeka, rekao je Modrić.

Kapetan Vatrenih pričao je o brojnim drugim temema, između ostalog i početcima njegove karijere, kada je postojala prilika da zaigra za Hajduk:

-Prije svega, u Dalmaciji su više manje svi Hajdukovci. Tako sam ja bio, tata pogotovo. Otvorila se prilika da mogu otići u Hajduk, na pripreme, da ostanem dolje, da se preselim. Otvorila se ta prilika i tata je to napravio mimo Zadra, mimo znanja pokojnog Tomislava Bašića. Ja sam otišao dolje, bio sam s današnjim kumom Oštrićem, bili smo skupa dolje možda dva tjedna i imali smo te neke utakmice i treninge. Ljudi u Hajduku su tada odlučili da je prerano za mene, da to još nije to, sad zbog koga, zbog čega. Jer ja kada sam bio dolje, osjećao se da je to taj nivo, da mogu igrati. Tada je Zadar igrao dosta utakmica protiv Hajduka i Šibenika i mi smo više manje pobjeđivali. Ja sam osjetio da je to to, ali ljudi su odlučili u Hajduku da je još prerano. Je li to zbog pritiska i Zadra, jer je u to vrijeme pokojni Tomislav Bašić imao veliki utjecaj u nogometu. Čovjek je bio avangarda, ispred svog vremena i on se tu naljutio na tatu prvenstveno, zato što me odveo mimo njegovog znanja dolje. I OK, desilo se što se desilo, nisam prošao i vraćam se u Zadar. Naravno da je bilo razočarenje, trebaš se vratiti u Zadar. Razočarenje je, znaš, da ipak ti nisi tako dobar. I sad sam ja očekivao kad se vratim, nastavljam trenirati, idemo dalje, kao da ništa nije bilo. Nije me to pokolebalo, ali to je malo ti je dotaklo.

Međutim, pokojni Tomo Bašić kaže tati: “Ne, ako on nije dovoljno dobar za Hajduk, nije dovoljno dobar i za nas. I ne može trenirati. Tri mjeseca ne može trenirati. Neka radi posebne vježbe, neka ide i vješa se na neke šipke, ograde, da se izduži kao da bi narastao”. Je li to pomoglo ili je, ne znam. I ta tri mjeseca ja nisam mogao trenirati. Zamisli to, ja obožavam, voliš nogomet, on ti je sve i ne možeš ići trenirati sa svojim prijateljima. Međutim, iskoristio sam to da radim što mi je on rekao i igrao sam svaki dan na parkingu, ispred hotela, u školi. I tako sam kompenzirao to što nisam smio trenirati. On i tata su čak bili fenomenalni u odnosu, ali se je naljutio malo jer braniš njegovom djetetu da ne može trenirati. On je tada u glavi možda razmišljao, uništava mu ili stopira ga u njegovoj nekoj karijeri.

Međutim, nakon 2-3 mjeseca oni su tu sjeli, pričali, sve su izgledali. Ja sam se vratio trenirati, u Zadar. I onda, poslije toga, sam otišao u Dinamo.

izvir: sportske jutarnji.hr