|Urednik
Iako je projekt "Čista rijeka Miljacka" pokrenut prije pola godine, korito je prekriveno algama. Stručnjaci upozoravaju na zagađenje i nizak vodostaj te traže hitnu reakciju vlasti.
SARAJEVO – Korito rijeke Miljacke, u naselju Dolac Malta te na ostalim kritičnim točkama kroz urbano središte Sarajeva, potpuno je prekriveno gustim zelenim naslagama. Ova vizualna degradacija riječnog toka, popraćena potencijalnim neugodnim mirisima, izazvala je opravdanu zabrinutost građana i ekoloških udruga, i to u trenutku kada se grad priprema za vrhunac turističke sezone i održavanje Sarajevo Film Festivala.
Stručnjaci složni: Kombinacija klimatskih faktora i organskog zagađenja
Iz ekoloških udruga upozoravaju kako ova pojava nije tek estetski problem, već jasan pokazatelj poremećenog ekosustava.
Emina Veljović, direktorica Aarhus centra u BiH, ističe kako ovakvi prizori zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih službi.
"Vidljiva pojava algi i zelene prevlake može biti posljedica povećane količine hranjivih tvari i organskog opterećenja vode, ali i izrazito niskog vodostaja, visokih temperatura te usporenog protoka. Klimatske promjene, sve duža razdoblja visokih temperatura i opća suša koja pogađa brojne europske rijeke dodatno pogoršavaju ovakve pojave. Kada je protok vode smanjen, postojeće zagađenje postaje koncentriranije, dok se istovremeno stvaraju povoljniji uvjeti za intenzivan razvoj algi", objašnjava Veljović.
Sličnu dijagnozu postavlja i Anes Podić, predsjednik Udruženja Eko akcija, koji situaciju opisuje kroz jednostavnu, ali alarmantnu jednadžbu.
"Nizak vodostaj plus visoke temperature, plus visoka koncentracija organskih tvari iz otpadnih voda jednako je savršen uvjet za razvoj algi", upozorava Podić.
Klimatske promjene ne smiju biti izgovor
Stručnjaci su složni u ocjeni da se globalni klimatski poremećaji ne smiju koristiti kao paravan za nerad lokalnih institucija. Upravo suprotno, smanjen volumen vode u koritima zahtijeva rigorozniji nadzor.
"Potrebno je da nadležne institucije hitno analiziraju kvalitetu vode i utvrde u kojoj mjeri ovakvom stanju doprinose suša i visoke temperature, a u kojoj eventualni ispusti komunalnih i drugih otpadnih voda. Klimatske promjene ne smiju postati opravdanje za zagađenje – naprotiv, što je manje vode u našim rijekama, njihova zaštita i kontrola svakog izvora zagađenja moraju biti ozbiljnije", poručuje Veljović, napominjući kako je trenutna slika Miljacke izuzetno loša za reputaciju Sarajeva.
Ironija situacije leži u činjenici da su vlasti Grada Sarajeva, zajedno s Kantonalnom vladom i općinama, prije samo pola godine pompozno najavile i pokrenule projekt pod nazivom "Čista rijeka Miljacka".
Trenutačno stanje na terenu pokazuje drastičan raskorak između političkih obećanja i stvarnih rezultata.
Sustavna neodgovornost: od političkih strategija do društvene apatije
Slučaj zelene Miljacke zorno prikazuje duboki problem upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini, koji se lomi na osovini između političke neodgovornosti i kolektivne građanske pasivnosti.
Politička odgovornost u ovom se kontekstu prepoznaje kroz takozvani "projektni ekološki aktivizam".
Vladajuće strukture sklone su pokretanju ambicioznih inicijativa, poput projekta "Čista rijeka Miljacka", koje služe za prikupljanje političkih bodova i privlačenje proračunskih ili donatorskih sredstava. Međutim, kada se ti projekti suoče sa stvarnim izazovima na terenu – poput nelegalnih ispusta komunalnih i industrijskih otpadnih voda te zastarjelih kanalizacijskih sustava – sustav zakazuje. Izostanak kontinuiranog nadzora, neprovođenje kaznene politike prema zagađivačima i prebacivanje nadležnosti između različitih razina vlasti rezultiraju time da rijeka u glavnom gradu države postane ekološka crna točka u jeku turističke sezone.
S druge strane, prisutna je i odgovornost samog društva. Rijeke u urbanim sredinama često se tretiraju kao kolektori za otpad, a ne kao prirodna dobra koja zahtijevaju zaštitu. Društvena svijest o očuvanju voda uglavnom se budi tek onda kada zagađenje postane vizualno nepodnošljivo ili kada počne širiti neugodan miris pod prozorima. Građanski pritisak na institucije najčešće je sporadičan i kratkotrajan, umjesto da bude stalan i institucionaliziran.
Zelena površina Miljacke nije samo proizvod suše i sunca; ona je zrcalo u kojem se ogledaju institucionalna tromost i društveni nemar prema vodi kao najvažnijem resursu budućnosti. Dok god se ekologija bude tretirala kao estetsko, a ne kao prvorazredno zdravstveno, zakonsko i infrastrukturno pitanje, rijeke će ostati prve žrtve sustavnog nemara.
