Međunarodni dan djeteta: Prava u teoriji i stvarnost u Bosni i Hercegovini

Međutim, dok u mnogim zemljama svijeta ovaj dan nosi poruku nade i napretka, u Bosni i Hercegovini prava djece su, nažalost, još uvijek u debeloj sjeni, a nerijetko su brutalno zanemarena. U zemljama poput naše, gdje politika, korupcija i ratne posljedice ostavljaju duboke tragove na društvo, djeca postaju najranjivija kategorija. I dok međunarodni okviri poput Konvencije o pravima djeteta pozivaju na zaštitu i promicanje dječjih prava, u BiH su ta prava nažalost često samo mrtvo slovo na papiru.

1. Obrazovanje: Pravo na kvalitetno obrazovanje – mito i korupcija, neuređen školski sustav

Jedno od osnovnih prava svakog djeteta je pravo na obrazovanje. Međutim, u Bosni i Hercegovini, sustav obrazovanja često ne ispunjava ovu osnovnu obvezu. Umjesto da djeca dobiju priliku za kvalitetno obrazovanje koje bi im omogućilo bolju budućnost, mnogi od njih suočavaju se s nejednakostima koje su duboko ukorijenjene u političkoj i društvenoj stvarnosti zemlje.

Školski sustav u BiH nije samo loš, već je i duboko prožet nepotizmom i korupcijom. Mnogi roditelji moraju plaćati mito kako bi njihovo dijete upisalo školu, došlo do dobre nastave ili ishodilo „povoljan“ ispit. U nekim sredinama, djeca su diskriminirana na temelju etničke pripadnosti, a obrazovne institucije više podsjećaju na političke i etničke centre moći nego na mjesta učenja i razvoja. Tako, dok bi obrazovanje trebalo biti univerzalno i jednako za svu djecu, u BiH to postaje luksuz kojem ne pristupaju svi. Pravila i zakone obrazovanja donose oni koji nikad nisu nogom kročili u učionicu kao predavači i rezultat je neizbježno loš, a naravno najviše ispaštaju djeca.

2. Pravo na zdravlje: Zdravlje na čekanju

Zdravstvena zaštita je još jedno osnovno pravo svakog djeteta. No, u BiH, zdravstveni sustav je toliko nefunkcionalan da je djeci teško pristupiti pravima na liječenje i prevenciju. Zdravstvene usluge, osobito u manjim sredinama, često su neučinkovite, a dugotrajne liste čekanja i loši uvjeti u bolnicama još više otežavaju situaciju. Djeca koja žive u ruralnim područjima često nemaju pristup specijalistima, a često moraju čekati tjednima da bi dobila odgovarajuću zdravstvenu skrb.

Neki čak tvrde da djeca u BiH „umiru od administracije“, jer procesi, papirologija i korupcija često blokiraju osnovne zdravstvene usluge. Roditelji koji nemaju novca da plate privatne klinike ili bolnice za brzo liječenje, ostavljaju svoju djecu bez osnovne medicinske pomoći. To je stvarnost koja je brutalna i nepopustljiva, a zdravlje djeteta se često stavlja na posljednje mjesto.

3. Pravo na zaštitu od nasilja: Negiranje stvarnosti

Nasilje nad djecom u BiH nije samo fizičko, nego se često javlja u obliku zanemarivanja, emocionalne manipulacije i, što je najtragičnije, seksualnog zlostavljanja. Dok država ima zakone koji bi trebali štititi djecu, u stvarnosti oni su slabo primjenjivani. Policija i pravosudni sustav često ne reagiraju adekvatno u slučajevima zlostavljanja djece. Istraživanja pokazuju da su djeca u BiH izložena visokim razinama fizičkog, emocionalnog i seksualnog nasilja, ali broj prijavljenih slučajeva je sramotno nizak.

Kada se nasilje i zlostavljanje prijave, postupak je dugotrajan, a procesi kroz pravosudni sustav često ostavljaju djecu i njihove obitelji u još većoj neizvjesnosti. Svjedoci smo slučajeva u kojima zlostavljači nisu kažnjeni, dok su žrtve ostavljene da se same nose sa svojim traumama, bez odgovarajuće psihološke pomoći.

4. Pravo na obitelj: Socijalna nesigurnost i siromaštvo

Jedno od najsvjetlijih prava svakog djeteta je odrastanje u stabilnoj i voljenoj obitelji. Međutim, u Bosni i Hercegovini, siromaštvo, nezaposlenost i socijalna nesigurnost prijete toj osnovnoj potrebi za djetetom. Oko 30% djece u BiH živi u uvjetima siromaštva, što ima dramatičan utjecaj na njihovu kvalitetu života.

Djeca iz siromašnih obitelji često nemaju pristup osnovnim resursima kao što su hrana, odjeća, ili čak školski pribor. Mnogima od njih je jedini obrok u školi, a mnogi nisu u mogućnosti sudjelovati u izvanškolskoj aktivnosti jer im roditelji ne mogu priuštiti dodatne troškove. Štoviše, visoka stopa nezaposlenosti i loš ekonomski status često znači da roditelji nemaju vremena ni resursa da se posvete svojoj djeci na pravi način.

5. Pravo na sigurnost: Izbjeglička djeca i ilegalni migranti

Za djecu koja žive na rubu društva, poput izbjegličke i migrantske djece, BiH je prava noćna mora. Dok se zemlja ponaša kao tranzitna točka na Balkanskoj migrantskoj ruti, djeca migranti i izbjeglice su izložena nehumanim uvjetima, nasilju, i potpunom ignoriranju njihovih potreba. BiH ne pruža odgovarajuću zaštitu toj djeci, a odgovorni za njihovu skrb često nemaju niti dovoljno resursa niti volje da se angažiraju na njihovoj sigurnosti i dobrobiti.

Mnoge organizacije za ljudska prava izvještavaju o djeci koja su prisiljena živjeti u kampovima bez odgovarajuće higijene, hrane ili obrazovanja, dok su podložna nasilju od strane krijumčara, vlasti ili čak drugih migranata. Nisu rijetki slučajevi kada su djeca žrtve seksualnog nasilja ili trgovine ljudima. To je još jedna sramotna realnost u kojoj djeca u BiH, iako su zaštićena međunarodnim pravima, nemaju osnovnu sigurnost.

Zaključak

Dok se Međunarodni dan djeteta slavi kao simbol nade i napretka, u BiH ta nada često ostaje samo riječ na papiru. Djeca su nažalost na posljednjem mjestu kad su u pitanju resursi, pažnja i odgovornost. Političke elite se igraju s njihovim sudbinama, a društvo, umjesto da se bori za njihova prava, često ih gura u zaborav. Prava djece u BiH nisu samo zanemarena; ona su brutalno ignorirana i sustavno podrivačena. Ako ne želimo da se prava djece u BiH i dalje koriste kao alat u političkoj igri, moramo prestati biti apatični i početi stvarno raditi na promjeni. Vrijeme je da djeca u BiH konačno postanu prioritet, a ne statistička brojka koja se koristi u stranačkim obračunima.

Piše: uredništvo