|Urednik
Pitanje dodjele javnih priznanja, naziva ulica i nagrada koje nose imena osoba povezanih s nacističkim i fašističkim formacijama iz Drugog svjetskog rata, kao i odnos prema osuđenicima za ratne zločine iz devedesetih, ponovno je došlo u središte javne rasprave
Politički analitičar Frano Yehuda Kolonomos Martinčević je tijekom gostovanja u emisiji „Kompas“ RTV-a Herceg-Bosne otvorio niz škakljivih tema, upozorivši na duboku asimetriju i postojanje dvostrukih kriterija unutar bosanskohercegovačkog pravosuđa i međunarodne zajednice kada je riječ o suočavanju s prošlošću kod tri konstitutivna naroda.
Kao ključni primjer selektivnog postupanja pravosudnih organa, Kolonomos Martinčević je povukao izravnu paralelu između slučaja fra Bonifacija Barbarića i blagoslova spomenika generalu Slobodanu Praljku u Čapljini, gdje postoji potvrđena optužnica, s javnim natječajem Muftijstva travničkog za dodjelu nagrade „Kasim-ef. Mašić“. Prema njegovim riječima, od Tužiteljstva BiH se s pravom očekuje da jednako jasno i promptno objasni svoje postupanje u svim sličnim slučajevima jer bi jednaki zakonski i moralni kriteriji morali vrijediti za Hrvate, Srbe, Bošnjake i sve ostale građane u ovoj zemlji.
Umjesto toga, na sceni je stalno ponavljanje istog scenarija u kojem pravosuđe žustro reagira kada su u pitanju hrvatska ili srpska strana, dok se identična načela ne primjenjuju kada se problematiziraju kontroverzne ličnosti s bošnjačke strane.
Tišina OHR-a i institucionalno slavljenje presuđenih ratnih zločinaca
Ova problematika nadilazi domaće institucije i dotiče se uloge međunarodne zajednice, koja često zatvara oči pred selektivnim revizionizmom. Kolonomos Martinčević je otkrio kako je o spornom natječaju Muftijstva travničkog za nagradu koja nosi ime Kasima efendije Mašića u dva navrata pisao vršitelju dužnosti visokog predstavnika Louisu Crishocku i Uredu visokog predstavnika (OHR). Međutim, jedina povratna informacija stigla je od europskog izaslanstva u obliku hladne administrativne obavijesti da su njegove primjedbe primljene na znanje. Izostanak bilo kakvog jasnog političkog stava, osude ili ozbiljne analize ove situacije pokazuje nezainteresiranost stranih dužnosnika da se dublje pozabave problemom, zbog čega je upućen poziv bošnjačkoj političkoj i kulturnoj eliti da konačno počne revidirati i analizirati vlastito ponašanje kako bi zajednički život u budućnosti uopće bio moguć, jer bez potpune jednakosti nema optimistične perspektive za BiH.
Kao eklatantan primjer dvostrukih aršina naveden je i status generala Sakiba Mahmuljina, nekadašnjeg zapovjednika Trećeg korpusa Armije BiH, koji je pravomoćno osuđen za ratne zločine, ali se njegovo ime i dalje redovito koristi u sklopu javnih događaja i obilježavanja povijesnih datuma.
Isticanje Mahmuljinovih fotografija s Alijom Izetbegovićem na javnim manifestacijama, poput nedavnog obilježavanja Dana Armije BiH u Tuzli gdje se javne institucije nisu ogradile od njega već su ga slavile kao simbol naroda, zorno prikazuje licemjerje sustava. Istodobno se s pravom proziva srpska strana zbog odnosa prema Biljani Plavšić i Ratku Mladiću, ili pak hrvatska zbog odnosa prema vlastitim generalima. U tom kontekstu, položaj Hrvata u BiH opisan je kao politički autističan, jer u stalnoj potrazi za kompromisom i diplomatskim rješenjima često donose odluke za opće dobro, ali na vlastitu štetu, iako su dobri i prijateljski odnosi s druga dva naroda apsolutni imperativ za opstanak zemlje.
Povijesni revizionizam i nova kulturna pakiranja starih ideja
Posebno intrigantan dio rasprave odnosio se na ulogu pojedinih predstavnika Islamske zajednice u nacističkom pokretu tijekom Drugog svjetskog rata i stvaranju ozloglašene Handžar-divizije.
Istaknuto je ime Saliha Hadžialića, koji je u Trećem Reichu djelovao kao prevoditelj i pratitelj jeruzalemskog muftije Mohammeda al-Husseinija.
Hadžialić je opisan kao nacist u civilu koji se aktivno bavio regrutiranjem i prikupljanjem informacija za oformljavanje muslimanske vojne komponente unutar nacističkog aparata, a njegovi bliski suradnici poput Huseina Đoze, Mustafe Busuladžića i Muhameda efendije Pandže danas imaju ulice sa svojim imenima u Sarajevu i Goraždu.
Zabrinjavajuća je činjenica da su Gazi Husrev-begova biblioteka i Islamska zajednica u sklopu službenog programa Tezkiretnama organizirale manifestaciju „Sjećanje na Saliha Hadžialića i Muhameda Ždralovića“. To pokazuje kako isti akteri kroz nove, moderno upakirane kulturološke sadržaje, promocije knjiga i obljetnice, ponovno provlače retrogradne ideje iz prošlosti. U takvim je komemoracijama u prošlosti sudjelovao i bivši reis Husein ef. Kavazović, no s obzirom na to da je Islamska zajednica nedavno dobila novog reisu-l-ulemu, Nedžada ef. Grabusa, izražena je nada da će novo vodstvo pokazati više sluha za ova osjetljiva pitanja i službeno se očitovati o spornim praksama.
Na koncu, osvrt je napravljen i na regionalna zbivanja, točnije na nedavne navijačke nerede u Splitu, pojavu antisemitskih poruka i neprihvatljivo veličanje Adolfa Hitlera. Kao dugogodišnji navijač Hajduka, Kolonomos Martinčević je uputio izravan apel navijačkoj skupini Torcida da se javno i nedvosmisleno ogradi od pojedinaca koji sudjeluju u takvim incidentima te da pomognu policiji u utvrđivanju njihove odgovornosti, jer takvi ispadi nanose golemu društvenu i reputacijsku štetu Splitu i cijeloj Hrvatskoj.
#Frano Yehuda Kolonomos Martinčević#Kompas#Kompas RTVHB##Tužiteljstvo BiH#Muftijstvo travničko#nagrada Kasim-ef. Mašić#Sakib Mahmuljin
