|Urednik
Tehnološki napredak donio je čovječanstvu mogućnost koja je do prije nekoliko desetljeća zvučala kao znanstvena fantastika, proizvodnju pravog životinjskog mesa bez uzgoja i klanja životinja
Poznato kao kultivirano meso ili meso iz laboratorija, ova biotehnološka inovacija trenutno se nalazi u središtu globalnog sukoba u kojem se lome koplja oko održivosti, tradicije, ekonomije i dugoročnog utjecaja na zdravlje.
Dok ga zagovornici vide kao ekološki spas za planet, kritičari upozoravaju na nedostatak dugoročnih podataka o sigurnosti i izravan udar na tradicionalnu poljoprivredu.
Što je zapravo kultivirano meso?
Ključno je naglasiti da kultivirano meso nije biljna zamjena (poput pljeskavica od graška ili soje) kakve se već godinama nalaze na policama trgovina.
To je, na staničnoj razini, pravo životinjsko meso.
Proces proizvodnje započinje uzimanjem malog uzorka matičnih stanica iz žive životinje bez nanošenja boli.
Te se stanice potom smještaju u sterilne industrijske spremnike – bioreaktore, koji funkcioniraju slično kao pivovare. U tim tankovima stanice se hrane posebnim hranjivim medijem bogatim aminokiselinama, vitaminima, šećerima i solima. Rezultat je ubrzano množenje i razvoj stanica u pravo mišićno i masno tkivo, čime se stvara komad mesa identične stanične strukture kao i ono tradicionalno uzgojeno na farmama.
Globalna regulatorna karta: Tko dopušta, a tko zabranjuje?
Pristup ovom novom izvoru proteina drastično se razlikuje ovisno o dijelu svijeta:
- Zemlje koje su izdale odobrenja:
Singapur je ušao u povijest kao prva zemlja koja je još 2020. godine odobrila prodaju kultivirane piletine. Sjedinjene Američke Države su 2023. godine, kroz zajednički nadzor agencija FDA (za sigurnost stanica) i USDA (za nadzor proizvodnje), izdale prva odobrenja za komercijalnu prodaju. Slične regulatorne korake poduzeli su Izrael i Australija, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo odobrilo upotrebu ove tehnologije isključivo u hrani za kućne ljubimce.
-Zemlje koje su uvele zabrane: Glavni otpor pruža Europa.
Italija je prva država na svijetu koja je zakonom potpuno zabranila proizvodnju, uvoz i marketing kultiviranog mesa kako bi zaštitila svoju prehrambenu tradiciju. Potkraj 2025. godine isto je učinila i Mađarska, uz objašnjenje da se hrana ne smije odvajati od plodne zemlje.
Zanimljivo je da su čak i unutar SAD-a pojedine savezne države, poput Floride i Alabame, samostalno uvele zabrane radi zaštite svojih stočara.
Propisi u Europskoj uniji: Na razini EU-a na snazi su stroga pravila o „novoj hrani” (Novel Foods), a donesene su i smjernice prema kojima se laboratorijski proizvodi neće smjeti nazivati tradicionalnim imenima poput „odrezak” ili „meso” kako bi se spriječila nelojalna konkurencija na tržištu.
Posljedice na zdravlje: Što znamo, a što ne?
Kada je riječ o utjecaju kultiviranog mesa na ljudsko zdravlje kroz dulje vremensko razdoblje, znanstvena zajednica nudi jasan odgovor: dugoročne posljedice su trenutno nepoznate jer opsežne kliničke studije na ljudima kroz više generacija još ne postoje.
Znanstvenici i regulatori identificiraju potencijalne prednosti, ali i otvorene rizike:
-Prednosti: Budući da se proizvodnja odvija u strogo kontroliranim, sterilnim laboratorijskim uvjetima, rizik od kontaminacije opasnim bakterijama (poput Salmonele ili E. coli) sveden je na minimum. Također, ovaj proces eliminira potrebu za masovnom uporabom antibiotika i hormona rasta, što je jedan od najvećih problema u suvremenom industrijskom uzgoju stoke.
-Rizici i nepoznanice: Kako bi se u bioreaktorima stvorila velika količina mesa, stanice se moraju iznimno brzo umnožavati. Pojedini meat-znanstvenici upozoravaju da takva ubrzana multiplikacija nosi teoretski rizik od genetskih disregulacija ili staničnih mutacija. Osim toga, dugoročni učinci dodataka i materijala (takozvanih skela) na kojima meso raste u laboratoriju tek trebaju proći rigorozna toksikološka ispitivanja.
Kakva je situacija u našoj regiji?
Na tržištima zemalja regije (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora) kultiviranog mesa trenutno nema.
Nijedna tvrtka do sada nije podnijela službeni zahtjev za odobrenje plasmana na ova tržišta, niti u regiji postoje proizvodni pogoni za ovu vrstu biotehnologije.
Tržište Balkana ostaje čvrsto oslonjeno na tradicionalno stočarstvo, a u javnom i političkom prostoru prevladava izražen skepticizam prema laboratorijskoj hrani, prateći konzervativniji europski model zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje.
