Kovačević je u svom istupu ponovio dobro poznatu retoriku koja se temelji na konceptu preglasavanja i stvaranja omjera snaga koji eliminira legitimnu volju konstitutivnih naroda.
Zagovaranje omjera "2 naprema 1" i eliminacija legitimnih predstavnika
Kovačević je ustvrdio kako bi, u slučaju da HDZ i SNSD ostvare većinu u Predsjedništvu BiH, bilo
posve nevažno za koje su se „probosanske stranke“ birači odlučili, jer bi ove dvije stranke određivale vlast i društvene odnose u zemlji. Izlaz iz te situacije Kovačević vidi isključivo u stvaranju omjera 2 naprema 1 unutar tročlanog Predsjedništva.
Prema njegovim riječima, jedino takav omjer u korist onoga što on naziva „državom BiH“ omogućava vraćanje institucija u „probosanske ruke“. U pokušaju političke analize, Kovačević se osvrnuo i na imenovanje predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, pri čemu je napravio evidentnu pogrešku pomiješavši ime Borjane Krišto, nazvavši je „Bojanom“, dok je istodobno kritizirao stranke Trojke da su institucije „predale Čoviću i Dodiku“.
"Jedino omjer 2 naprema 1 u korist države Bosne i Hercegovine omogućava da institucije vratimo u naše, probosanske ruke. Taj omjer mora biti suštinski, a ne formalan, jer nam se ne smije ponoviti preglasavanje kao što je to bilo u slučaju imenovanja gospođe Bojane Krišto.
U nastavku je poručio kako se ne bori za, kako je rekao, “ulogu prvog sluge HDZ-a”, nego protiv toga da građani budu sluge i poniženi u vlastitoj zemlji
Ratna retorika i Zagreb kao "okupator"
U završnom dijelu svog obraćanja, Kovačević je posegnuo za teškim povijesnim i ratnim usporedbama, izravno optužujući susjedne države za pokušaj destabilizacije i preuzimanja institucija Bosne i Hercegovine preko domaćih političkih predstavnika.
"Ne smijemo dozvoliti da Zagreb i Beograd preko Čovićevih i Dodikovih kandidata okupiraju Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Nismo to dozvolili ni drugog svibnja 1992. godine, ne smijemo dozvoliti ni četvrtog listopada 2026. godine“, poručio je Kovačević.
Ovakvim stavljanjem službenog Zagreba i Beograda u kontekst „okupatora“ te povezivanjem predstojećih izbora s ratnim datumima iz 1992. godine, Kovačević je još jednom potvrdio da se njegova kampanja primarno oslanja na podizanje nacionalnih tenzija i radikalni narativ, umjesto na ustavno načelo jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda.