|Urednik
Svake četiri godine svjedočimo istom predizbornom igrokazu. Političke elite u Bosni i Hercegovini, bez obzira na nacionalni predznak, sinkronizirano ponavljaju istu mantru: stižu nam strani investitori koji će donijeti blagostanje i radna mjesta. No, kada se skine ta uglancana politička ambalaža, istina koja ostaje, je da ono što oni nazivaju razvojem, zapravo je kapitulacija pred stranim kapitalom i rasprodaja svega što je ovaj narod generacijama stvarao.
Sama ideja o „spasonosnim stranim investicijama“ najveća je podvala suvremenog političkog marketinga. Kapital ne poznaje empatiju, zastavu niti moral. Strani korporativni igrači ne dolaze ovdje iz altruizma ili želje da obnove našu industriju. Oni dolaze isključivo po jeftinu radnu snagu i besplatne resurse.
Izvlače maksimalni profit, a kada iscrpe zemlju i njezina bogatstva, spakirat će kofere i otići tamo gdje je profitna stopa veća, ostavljajući iza sebe ekološku i ekonomsku pustoš.
Politički trgovci vlastitom zemljom
Najporaznija je uloga domaće političke kaste koja u tom procesu djeluje kao obični posrednik u trgovini. Umjesto da stvaraju uvjete za domaće poduzetnike i lokalne inovatore koji bi ovdje gradili tvornice i izvozili finalni proizvod, oni na pladnju nude nacionalna dobra stranim korporacijama i državama. Nerijetko se u tom kolonijalnom zanosu sklapaju poslovi s režimima i biznismenima koji u vlastitim zemljama gaze ljudska prava i sponzoriraju globalne sukobe. To je ravnopravno situaciji u kojoj bi netko usred najvećih povijesnih razaranja pozvao agresora i predao mu ključeve domaće privrede, nazivajući to „ekonomskim vizionarstvom“.
Te i takve političare najlakše je prepoznati po njihovoj nevjerojatnoj ideološkoj elastičnosti. Njihove biografije i uvjerenja mijenjaju se brže od godišnjih doba. Oni će preko noći postati desničari, ljevičari, vjernici ili ateisti – ovisno o tome koja retorika u tom trenutku donosi glasove i otvara pristup proračunu. U njihovom djelovanju nema ni trunke principa. Njihovo jedino mjerilo vrijednosti i jedino božanstvo kojem se klanjaju jest osobni profit.
Povijesni apsurdi i lažne podjele
Dok se prirodna bogatstva krčme, narod se svjesno drži u stalnom strahu i raspravama o nacionalnim prefiksima. Iako je Ustavom jasno zajamčeno postojanje i opstojnost Hrvata na ovim prostorima, političke elite i pritisci s vrha stalno vraćaju na retoriku ugroženosti i negiranja, kako bi lakše vladale.
Politička tiranija prošlosti protiv europske budućnosti
U tom fingiranom sukobu krije se i duboko nepoznavanje povijesnih činjenica. Konstantno se otvaraju rasprave o identitetima, pa se tako nerijetko zaboravlja da pojmovi poput bošnjačke nacije u današnjem ustavnom smislu nisu ni postojali do iza proteklog rata, do tada su u administrativnom i društvenom smislu postojali samo Bosanci ili Muslimani.
To političko licemjerje više ne vodi nikamo. Dok jedni sustavno negiraju i pokopavaju, drugi istovremeno rasprodaju sve što im dođe pod ruku.
Umjesto da se prihvati ustavnu stvarnost, da u BiH ravnopravno žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci pod svojim pravim imenima, mi dopuštamo da nas lažne ideološke magle zasljepljuju.
To je klasična politička tiranija koja narod svjesno gura tisućama godina unatrag, hraneći se prošlošću kako bi se zaustavio bilo kakav korak prema modernom, zapadnom društvu.
Blokada napretka i egzodus pameti
Rješenje je međusobno uvažavanje i građenje ekonomije. Kada bi radnik imao visoku plaću kakvu imaju ovi politički mešetari, nitko ne bi mogao prodavati maglu.
Dok crtaju crveni tepih za strane korporacije, stotine izvrsnih studenata iz BiH bježe iz zemlje. Naša mladost ima znanje za tehnološki napredak, ali u vlastitoj domovini nemaju šanse jer sustav preferira strane eksploatatore koji nas žele ostaviti na margini.
Svaki glas takvim trgovcima nije glas za razvoj, nego dobrovoljni potpis na ugovor o vlastitom ekonomskom ropstvu.
Vrijeme je za radikalan zaokret prema modernom, uređenom društvu i zapadnim demokratskim standardima koji jamče ekonomski razvoj, a ne vječnu stagnaciju. Umjesto da se ujedinimo u borbi protiv tih ekonomskih grobara koji nam uništavaju budućnost i drže nas u civilizacijskom mraku, mi ih svojom pasivnošću uporno zadržavamo na tronu. Time im dopuštamo da u 21. stoljeću trguju i našim identitetom i našom djedovinom, dok nas istovremeno izoliraju od naprednog svijeta.
Zato, kada u ovoj kampanji ponovno čujete obećanja o milijunskim stranim investicijama, znajte da to nije najava napretka, nego najava završne faze pljačke umotane u celofan europskih integracija.
Narod koji dopušta da mu se iznova prodaje ista jeftina laž osuđen je na to da ostane bez vlastite domovine, dok se njezino bogatstvo tiho i legalno seli na tuđe bankovne račune.
