Potaknut izjavom predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, g. Denisa Bećirovića, na Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, 22. travnja 2026., o legitimnoj zastupljenosti Hrvata u Predsjedništvu BiH, koji je – ako bi se ostvarilo da Hrvati mogu birati svog predstavnika – tvrdio da bi to bio „etnički apartheid“, i nastavno na priopćenje za javnost Biskupske konferencije BiH od 29. travnja, u vezi s aktualnim društvenim i javnim raspravama, u kojima biskupi, između ostalog, zahtijevaju „reformu svih loših zakona, posebno izbornog“, naglašavajući „potrebu za potpunom i dosljednom zaštitom prava hrvatskog naroda kao konstitutivnog u Bosni i Hercegovini, uključujući njegovu legitimnu zastupljenost i stvarnu ravnopravnost u svim institucijama i na svim razinama vlasti“, Komisija Justitia et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine daje sljedeću izjavu:
Bosna i Hercegovina je, Općim okvirnim sporazumom za mir i njegovim aneksima, potpisanim 14. prosinca 1995. nakon dugih i teških pregovora u Daytonu, izjavila da tri potpuno ravnopravna i konstitutivna naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi - zajedno s ostalima, te građanima BiH, utvrđuju Ustav BiH.
Ovo je krovni princip Ustava Bosne i Hercegovine, kojemu se entiteti moraju u potpunosti podrediti prema članku III. (b) Ustava BiH (Odluka Ustavnog suda BiH U-5/98). Ovaj princip treba dosljedno provoditi kroz uspostavu institucija BiH poput Predsjedništva BiH, gdje članak V. Ustava propisuje da se "Predsjedništvo BiH sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka, jednog Hrvata, svaki izabran izravno s teritorija Federacije BiH, i jednog Srbina izabranog izravno s teritorija Republike Srpske".
Odredba iz članka V. 2. (d) utvrđuje da, kada je riječ o davanju izjave o neslaganju s druga dva člana, tu izjavu daje hrvatski član, što nepobitno upućuje na zaključak da bi on trebao imati legitimitet u svom izboru od strane hrvatskog naroda - ne samo činjenicu da je pripadnik hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Duh Daytonskog sporazuma je da svaki od ova tri člana Predsjedništva ima legitimitet naroda iz kojeg dolaze, što je i Ustavni sud utvrdio u svojoj odluci U-23/14 navodeći: „Legitimno predstavljanje nije politička fraza, već opće načelo demokracije u BiH“ (str. 47). Europski sud za ljudska prava nedavno je jasno odgovorio na pokušaj relativizacije odbacivanjem tužbe Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine (actio popularis, obmana i politički ciljevi – Odluka Kovačević protiv BiH).
Skrećemo pozornost na činjenicu da je Europski sud za ljudska prava, u konačnoj odluci S. Kovačević protiv BiH, kao i u odluci o odbijanju u slučaju Z. Begić protiv BiH, jasno naveo da "jedan čovjek, jedan glas" nije pravo zajamčeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Stoga je uporno pozivanje na načela građanske države zabrinjavajuće, a i sam Europski sud za ljudska prava dao je jasne odgovore na ta načela.
Venecijanska komisija je također istaknula da BiH ima specifičan sustav te da etnički princip organizacije vlasti u određenim institucijama ima svoje opravdanje.
Dakle, Mišljenje Venecijanske komisije, koje je izdano u predmetu U-23/14 Ustavnog suda BiH, a koje detaljnije objašnjava strukturu Doma naroda, navodi: "U slučaju Doma naroda, osnovna svrha je osigurati pravilnu zastupljenost konstitutivnih naroda..." (stavak 24), a (u stavku 25) u vezi s izborom delegata u Dom naroda navodi da "...njegova primarna svrha nije predstavljanje kantona već konstitutivnih naroda i ostalih, te postizanje druge vrste jednakosti, tj. 'kolektivne jednakosti' triju konstitutivnih naroda..."
Ovi standardi Ustavnog suda BiH, Venecijanske komisije i Europskog suda za ljudska prava trebali bi se primijeniti i na izbor članova Predsjedništva BiH.
Problem o kojem je riječ nije pitanje suprotstavljanja demokratskih načela "etničke odvojenosti", već osjetljive ravnoteže svojstvene daytonskom ustavnom poretku, suprotstavljanja dvaju načela jednakog ranga: s jedne strane, jednakosti građana, a s druge, jednakosti triju konstitutivnih naroda. U tom smislu, "legitimno predstavljanje" je izraz ustavne logike ravnoteže i međusobne nedominacije među konstitutivnim narodima.
Kvalificirati zahtjev za učinkovitom zastupljenošću jednog konstitutivnog naroda kao "etnički apartheid" znači osporiti ustavnu ravnotežu i kolektivnu jednakost triju konstitutivnih naroda ugrađenu u Daytonski ustavni sporazum.
Stoga se s pravom može reći da je izjava gospodina Bećirovića „etnički apartheid“. Naime, ako se jednom narodu onemogućuje da izabere svoje legitimne predstavnike koji bi štitili interese tog naroda, a isto se omogućuje druga dva naroda, onda je to „etnički apartheid“.
Zaključno, Komisija Justitia et Pax snažno upozorava da se Bosna i Hercegovina ne može graditi na političkom preglasavanju, ustavnom relativiziranju konstitutivne prirode naroda ili pokušajima proglašavanja legitimnih prava jednog naroda prijetnjom demokraciji. Daytonski mirovni sporazum nije uspostavio stanje dominacije brojnijih nad manje brojnima, već zajednicu triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda i svih njezinih građana. Stoga je neprihvatljivo i duboko zabrinjavajuće proglašavati zahtjev za legitimnim političkim predstavljanjem Hrvata „etničkim apartheidom“, jer se pravi oblik političke diskriminacije događa kada jedan konstitutivni narod bira svoje predstavnike dok mu drugi uskraćuju pravo na stvarnu političku jednakost.
Stoga pozivamo domaće političke predstavnike i međunarodnu zajednicu da odmah pristupe reformi izbornog sustava, na temelju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, standarda Europskog suda za ljudska prava i načela Venecijanske komisije. Samo Bosna i Hercegovina, u kojoj će svaki konstitutivni narod moći birati svoje legitimne predstavnike i svaki građanin će uživati jednako dostojanstvo i prava, može biti istinski demokratska, stabilna i europska država. Ignoriranje ovih načela vodi daljnjem produbljivanju nepovjerenja, političkih kriza i institucionalne nestabilnosti, dok njihovo poštivanje otvara put trajnom miru, međusobnom poštovanju i pravednom društvenom poretku.
