Koje novosti donosi novi Zakon o radu u FBiH? Reguliran rad na daljinu i dani vjerskih praznika

O novinama koje bi ovim Zakonom trebale biti uvedene za Klix.ba je govorio resorni ministar Adnan Delić koji je istaknuo da je izrada predviđena Programom rada Vlade Federacije BiH i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, u okviru šire reforme zakonodavstva u oblasti rada i tržišta rada.

“Tekst zakona pripremili su predstavnici Ministarstva u suradnji sa predstavnicima svih relevantnih institucija, socijalnim partnerima i akademskom zajednicom, uz tehničku podršku programa EU for you. Na osnovu usuglašenih stavova i mišljenja svih aktera, Ministarstvo je izradilo Prednacrt Zakona o radu. Radna grupa brojala je do 20 članova. Ranije je ovo Ministarstvo draft teksta Zakona pripremljen na osnovu prijedloga i informacija pristiglih sa terena, objavilo javno na komentiranje svim zainteresiranim stranama”, kaže Delić.

Balansiranje između prava

Dodaje da je najveći izazov bila potreba usklađivanja različitih interesa radnika i poslodavaca, kao i balansiranje između prava, obaveza i potreba suvremenog tržišta rada.

“Važno je napomenuti da Prednacrt Zakona preuzima pravne akte Europske unije, dakle usklađen je sa EU direktivama, koje se odnose na oblast rada i radnih odnosa, a uvodi i niz novina: unapređenje uslova rada, jaču zaštitu prava i dostojanstva radnika, sigurnije radno okruženje te reguliranje novih oblika rada poput rada na daljinu, rada na izdvojenom mjestu i rada putem digitalnih platformi.

Delića su pitali o odredbama koje reguliraju problem rada “na crno”.

Istaknuo je da kontrolu provode inspektori rada Federalne uprave za inspekcijske poslove i kantonalnih uprava.

“Oni u okviru nadzora u pravnim subjektima pregledaju dokumentaciju i utvrđuju neprijavljeni rad te nalažu mjere u skladu sa zakonom radi suzbijanja takvih pojava. Važno je napomenuti da i trenutni i novi Zakon o radu predviđaju kazne za kršenje propisa iz Zakona o radu i za poslodavca kao pravni subjekt i odgovorno fizičko lice u pravnom subjektu, ali i fizičko lice zaposleno u pravnom subjektu, dakle radnika”, naglašava Delić.

Na pitanje o temi koja se odnosi na mogućnost uvođenja “kliznog vikenda”, odnosno izboru neradnih dana petak-subota ili subota-nedjelja, kaže da takav institut ne postoji u zakonodavstvu o radu, niti je poznat u usporednim pravnim sustava.

“Naime, Zakon o radu je opći propis koji definira osnovna prava i obaveze svih radnika u FBiH. To znači da se ne može uređivati parcijalno, niti propisivati kako će točno izgledati raspored rada kod svakog poslodavca. Postoje različite industrije, pogoni i modeli rada; od onih u kojima se radi sedam dana u tjednu, do onih u kojima se radni sati raspoređuju na pet ili šest dana”, kaže Delić.

24 sata odmora

Zakon ne određuje koji su konkretno slobodni dani, već samo propisuje da radnik mora imati minimalno 24 sata odmora tijekom radnog tjedna.

“Način rasporeda radnih i slobodnih dana, odnosno plan rada, uređuje se internim aktima poslodavca, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Dakle, ukoliko poslodavac nema definiran raspored rada pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom, dužan je u ugovoru o radu navesti radno vrijeme svakog pojedinačnog radnika. Ukoliko je raspored rada propisan pravilnikom, onda nije obaveza da se isto navodi u ugovoru o radu”, objašnjava Delić.

Ukoliko poslodavac ne poštuje pravo radnika na minimalni tjedni odmor, radnik ima pravo prijaviti takvo kršenje inspekciji rada.

Prednacrtom Zakona o radu propisuje se da je poslodavac dužan, na zahtjev radnika, omogućiti odmor (pauzu) radi zadovoljavanja vjerskih potreba, u trajanju do 60 minuta jedan dan tijekom radnog tjedna, ne dnevno, a to vrijeme se uračunava u radno vrijeme.

“Ova odredba usklađena je sa europskim konvencijama koje obavezuju zakonodavce da prepoznaju vjerske i tradicijske potrebe radnika. Pored pauze, u novom Zakonu o radu predviđeno je i definiranje četiri dana odsustva koje radnici mogu koristiti za vjerske i tradicijske praznike tijekom godine, a na osnovu osobnog zahtjeva poslodavcu”, ističe Delić.

Ovaj institut i sada postoji, ali nije bio obavezujući jer poslodavci su sami odlučivali hoće li odobriti takav zahtjev.

Novi Zakon uvodi iskorak u tom smislu jer predviđa da poslodavac mora uvažiti zahtjev radnika, u skladu s rasporedom rada u njegovoj organizaciji.

Osim toga, Prednacrt Zakona ne propisuje obavezno uvođenje fleksibilnog radnog vremena, ali ostavlja mogućnost da poslodavac to uvede.

“Raspored radnog vremena može se utvrditi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, ovisno od potreba poslodavca i dogovora sa sindikatom ili radnicima. Važno je naglasiti da je Zakon o radu osnovni zakon i da on ne može detaljno uređivati svaku profesiju ili oblast pojedinačno. Da bi to bilo moguće, zakon bi morao posebno propisivati pravila za policajce, zdravstvene radnike, novinare, kuhare, pekare i mnoge druge djelatnosti. Zakon o radu zato postavlja temelje i definira osnovna prava i obaveze radnika i poslodavaca, dok se specifičnosti svake djelatnosti dalje uređuju internim aktima i kolektivnim ugovorima”, zaključuje Delić.

Izvor: klix.ba