Kampanja prije kampanje mijenja političku scenu BiH

Stranke su u punoj mobilizaciji, politički lideri svakodnevno proizvode izjave s jasnim predizbornim nabojem, a medijski prostor sve više nalikuje na produženi izborni studio. Kampanja prije kampanje postala je pravilo, a ne iznimka, što dodatno iscrpljuje javnost i snižava standarde političke komunikacije.

Već sada je jasno da će predstojeća kampanja biti izuzetno žestoka, personalizirana i konfliktna. Umjesto natjecanja programima i rješenjima, politički akteri se pozicioniraju kroz sukobe, optužbe i stalno podizanje tenzija. To nije slučajno. Bosna i Hercegovina ulazi u izborni ciklus u uvjetima ekonomske stagnacije, rastućeg javnog duga, demografskog sloma i vidljivog izostanka strukturnih reformi. U takvom okruženju politička elita nema mnogo konkretnih rezultata koje bi ponudila biračima.

Zbog toga se fokus kampanje preusmjerava na teme koje su se i ranije pokazale učinkovitima: identitet, strah, ugroženost i stalna proizvodnja kriza. Entitetske i nacionalne podjele ponovno se koriste kao glavni mobilizacijski alat, dok se stvarni problemi – od odlaska mladih do urušavanja javnih sustava – guraju u drugi plan. Takva strategija kratkoročno donosi političke bodove, ali dugoročno dodatno slabi društvenu koheziju i povjerenje u demokratski proces.

Posebnu dimenziju predstojećim izborima daje pitanje uvođenja novih izbornih tehnologija. Nakon niza izbornih ciklusa obilježenih optužbama za krađe, manipulacije i nepravilnosti, dio domaće i međunarodne javnosti sve glasnije zagovara primjenu tehnologija poput elektroničke identifikacije birača, skeniranja glasačkih listića i brže digitalne obrade rezultata. Takva rješenja trebala bi smanjiti prostor za manipulacije i povećati povjerenje u izborni proces.

Međutim, upravo tu nastaje ozbiljan politički otpor. Iako se nove tehnologije formalno predstavljaju kao tehničko i administrativno pitanje, u praksi je riječ o duboko političkom problemu. Strankama i strukturama koje godinama profitiraju od netransparentnog izbornog procesa jasno je da bi stroža kontrola, automatizacija i digitalni trag glasanja mogli značajno smanjiti njihov manevarski prostor. Zbog toga se u javnosti sve češće čuju argumenti o „nedostatku uvjeta“, „tehničkoj nepripremljenosti“ ili „opasnostima po izborni suverenitet“.

Takvi prigovori djelomično imaju realnu osnovu, jer uvođenje novih tehnologija zahtijeva vrijeme, novac i ozbiljnu institucionalnu pripremu. No činjenica da se rasprava godinama ponavlja bez konkretnih pomaka opravdano budi sumnju da dio političkih aktera zapravo nema interes za sustav koji bi izbore učinio poštenijima i transparentnijima. U tom smislu, izbori 2026. mogli bi postati test ne samo političke volje, nego i spremnosti institucija da se odupru pritiscima.

Dodatni problem predstavlja i međunarodni kontekst. Bosna i Hercegovina više nema jedinstven i snažan vanjski okvir kakav je postojao ranijih godina. Odnosi između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država prolaze kroz fazu redefiniranja, a pažnja međunarodne zajednice sve je više usmjerena na druge globalne krize. To domaćim političarima ostavlja više prostora za manevriranje, ali i manje vanjskih korektiva koji su ranije barem djelomično amortizirali najekstremnije poteze.

U takvim okolnostima realno je očekivati porast dezinformacija, pritisaka na medije i pokušaja diskreditacije političkih protivnika. Društvene mreže već sada služe kao poligon za neformalnu kampanju, često bez ikakvih pravila i odgovornosti. Institucije koje bi trebale osigurati ravnopravne uvjete igre djeluju sporo, reaktivno ili politički ograničeno.

Građani, umorni od stalnih kriza i neispunjenih obećanja, sve se teže motiviraju za izlazak na izbore. Apatija i nepovjerenje postaju možda i najveći problem izbornog procesa. Upravo zato predstojeći izbori neće biti samo borba za mandate, nego i borba za očuvanje minimuma demokratske legitimnosti.

Ako se dosadašnji trendovi nastave, Bosnu i Hercegovinu očekuje duga, iscrpljujuća i duboko polarizirajuća kampanja, u kojoj će nove tehnologije, umjesto sredstva za jačanje povjerenja, postati još jedno političko bojno polje. Pitanje više nije hoće li kampanja biti prljava, nego hoće li društvo i institucije imati snage da spriječe da izborni proces izgubi svaki kredibilitet.