Kako izigrati Hrvate, iskoristiti Bošnjake i nazvati to građanskim

Hrvatskog. Navodno. Povremeno. Po potrebi.

Ako vam se čini da ste ovo već gledali – niste u krivu. Ovo je samo nastavak serijala „Kako predstavljati narod koji te ne bira, ne priznaje i kojem očito ne želiš ništa dobro“. Razlika je tek u imenu glavnog glumca. Scenarij je isti, a publika sve umornija.

Slaven Kovačević je, gle čuda, čovjek koji je u ranijim istupima relativizirao ili otvoreno negirao vlastitu hrvatsku pripadnost, da bi danas – bez trunke ironije – bio predstavljen kao zaštitnik hrvatskih interesa. To nije politička evolucija, to je identitetski švedski stol: uzmeš ono što ti u tom trenutku treba, a ostalo ostaviš po strani.

Njegova politička biografija nije izgrađena u hrvatskim sredinama, niti u borbi za prava Hrvata, nego u sarajevskom političkom krugu gdje je „hrvatsko pitanje“ korisno isključivo kao alat za discipliniranje drugih. U toj logici Hrvat nije narod, nego funkcija. Ne identitet, nego sredstvo.

Kao savjetnik Željka Komšića, Kovačević ne donosi ništa novo. On je samo svježija ambalaža stare prakse: bošnjački politički glasovi biraju „hrvatskog“ člana Predsjedništva, a onda se to prodaje kao građanska pobjeda. Pobjeda nad kim? Nad Hrvatima? Nad zdravim razumom? Nad elementarnom pristojnošću?

I dok Hrvate tretira kao apstraktan pojam koji treba „preodgojiti“, Kovačević istovremeno vrijeđa i Bošnjake, gurajući ih u ulogu kolektivnog biračkog stroja koji služi za demonstraciju političke sile. Time ne gradi građansku državu, nego produbljuje nepovjerenje i cementira etničke rovove – upravo ono protiv čega se navodno bori.

Njegovi javni istupi, pravne avanture i moralne poze ne djeluju kao borba za jednakost, nego kao osobna kampanja samopromocije, u kojoj su svi drugi kolateralna šteta. Hrvati su problem jer „nisu dovoljno građanski“, Bošnjaci su sredstvo jer „mogu izglasati“, a država je kulisa za vlastiti ego.

I tu dolazimo do srži problema: Slaven Kovačević ne blati samo Hrvate. On blati ideju legitimnog predstavljanja, blati pojam građanske države i blati minimum političke inteligencije koji bi trebao postojati u javnom prostoru. On ne spaja narode – on ih međusobno gura pod autobus, pa se onda pravi da drži lekciju o moralu.

Ako je ovo budućnost politike u Bosni i Hercegovini, onda nije čudo da ljudi odlaze. Jer nije problem u tome tko je Hrvat, tko Bošnjak, a tko Srbin. Problem je u tome što se pojavljuju ljudi koji su spremni gaziti po svima, a zatim se predstavljati kao spasitelji.

Slaven Kovačević nije simbol građanske BiH. On je simbol političke konfuzije, identitetskog oportunizma i bahatosti koja misli da može nekažnjeno vrijeđati i narod i pamet.

I to, nažalost, ne šteti samo Hrvatima. Šteti svima, jer on je Hrvat po funkciji, građanin po potrebi i simbol političke zlouporabe.

piše: uredništvo