Njemački Die Zeit analizira Južnu interkonekciju i upozorava na političke, pravne i poslovne rizike projekta, uključujući AAFS, veze s Trumpovim krugom i pitanje državne imovine BiH.
NJEMAČKE NOVINE O PLINOVODU KOJI JE ŠOKIRAO BIH
Projekt Južne interkonekcije mogao bi imati posljedice koje daleko nadilaze pitanje opskrbe Bosne i Hercegovine plinom, upozorava njemački list Die Zeit , analizirajući političke, pravne i poslovne rizike ovog projekta.
U članku pod naslovom "Ovaj plinovod donosi samo probleme. Osim Trumpovih prijatelja", njemačke novine povezuju projekt s poslovnim interesima ljudi bliskih američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, neriješenim pitanjem državne imovine u BiH i mogućom ulogom OHR-a.
Posebno oštru procjenu dao je Boris Mijatović, zastupnik Zelenih u Bundestagu koji se bavi pitanjima Zapadnog Balkana.
„Amerikanci su spremni zapaliti kuću ovdje, samo zbog unosnog posla!“, rekao je Mijatović.
Južna interkonekcija namijenjena je povezivanju plinske mreže BiH s hrvatskim sustavom i terminalom za ukapljeni prirodni plin na Krku. Projekt se predstavlja kao način diverzifikacije opskrbe i smanjenja ovisnosti o ruskom plinu. Hrvatska i BiH potpisale su ugovor o izgradnji u travnju, a procijenjena vrijednost projekta i šireg investicijskog paketa iznosi oko 1,5 milijardi dolara.
AAFS u pravu: "Nikad nisam vidio ništa slično"
Jedno od ključnih pitanja koje je postavio Die Zeit jest kako je američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy postala središnji akter u projektu.
U zakonskim promjenama u Federaciji Bosne i Hercegovine, tvrtka AAFS Infrastructure and Energy doo iz Sarajeva određena je kao nositelj investicije Južne interkonekcije. Dokumentacija iz Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine potvrđuje da je riječ o tvrtki u vlasništvu američke tvrtke AAFS Infrastructure and Energy LLC.
Upravo ta činjenica privlači pozornost njemačkih novina.
„Nikad se nisam susreo s činjenicom da se u tekstu zakona izričito spominje tvrtka! To je neprihvatljivo!“, rekao je Mijatović.
AAFS je osnovan tek 2025. godine, a prema dostupnim izvješćima, nema prethodnog iskustva u izgradnji i upravljanju infrastrukturom ove veličine. Tvrtkom upravljaju Jesse Binnall, bivši Trumpov odvjetnik, i Joseph Flynn, brat bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna.
Binnall je prethodno zastupao Trumpa i podržavao tvrdnje o navodnim izbornim nepravilnostima na predsjedničkim izborima 2020. godine, dok Joseph Flynn ima poslovne veze s energetskim projektima tvrtke.
AAFS, s druge strane, odbacuje politička tumačenja svog angažmana. Tvrtka je ranije izjavila da nije uključena u političke aktivnosti u BiH te da je njezin rad isključivo poslovno orijentiran, s fokusom na investicije, energetsku infrastrukturu i gospodarski razvoj.
Žiško: "Plin čini samo tri posto energetskog miksa"
Die Zeit također dovodi u pitanje ekonomsku i energetsku opravdanost projekta.
Denis Ziško iz Aarhus centra smatra da BIH ne bi trebala ulagati u novu plinsku infrastrukturu u planiranoj mjeri, posebno s obzirom na udio plina u ukupnom energetskom miksu zemlje.
„Opskrba Sarajeva energijom dijelom ovisi o ruskom plinu, ali ta se ovisnost lako može eliminirati na druge načine. Plin čini samo tri posto energetskog miksa zemlje“, rekao je Žiško.
Smatra da se Južna interkonekcija ne uklapa u dugoročne klimatske ciljeve Europske unije, kojoj se BIH želi pridružiti.
Prema Die Zeitu, američki energetski planovi u Bosni i Hercegovini ne odnose se samo na plinovod. U širem paketu spominju se i plinske elektrane u Tuzli, Kaknju i Mostaru.
„Nama te elektrane uopće ne trebaju“, rekao je Žiško.
Slične kritike su prethodno uputile ekološke organizacije, koje upozoravaju da bi dugoročna ulaganja u plinsku infrastrukturu mogla biti u suprotnosti s energetskom tranzicijom Europe.
Istovremeno, zagovornici projekta tvrde da Južna interkonekcija ima stratešku važnost jer bi omogućila Bosni i Hercegovini pristup alternativnim izvorima plina i smanjila ovisnost o ruskim opskrbama.
Naftovod postavlja mnogo veće pitanje - čija je to zemlja?
Najosjetljiviji dio analize Die Zeita odnosi se na pitanje državne imovine.
Za izgradnju plinovoda potrebno je riješiti imovinsko-pravne odnose na zemljištu kroz koje bi trasa prolazila. Tu se otvara šire pitanje statusa državne imovine u BiH, koje je desetljećima jedno od najspornijih političkih pitanja u zemlji.
Njemački list upozorava na mogućnost da se neriješeno pitanje državne imovine počne rješavati kroz potrebe određenog infrastrukturnog projekta.
Takav scenarij, prema autorovom tumačenju, mogao bi imati posljedice koje bi bile puno šire od samog plinovoda.
Poseban problem predstavljala bi moguća odluka kojom bi se omogućilo korištenje zemljišta prije konačnog rješavanja pitanja državne imovine, jer bi takav potez mogao otvoriti vrata novim pravnim sporovima.
U tom kontekstu, Die Zeit razmatra i mogućnost povezivanja pitanja državne imovine na neki način s međunarodnim pritiskom i aktivnostima OHR-a.
OHR preuzeo Crishock, Die Zeit razmatra moguću intervenciju
Ovaj dio teksta dobiva dodatnu težinu zbog promjene na čelu OHR-a.
Christian Schmidt odstupio je s mjesta visokog predstavnika, a Louis J. Crishock preuzeo je dužnost vršitelja dužnosti visokog predstavnika 1. srpnja 2026. Upravni odbor PIC-a kasnije je potvrdio da će Crishock ostati na dužnosti dok se ne postigne dogovor o novom visokom predstavniku.
Nakon preuzimanja dužnosti, sam Crishock je izjavio da će OHR nastaviti djelovati u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom, podržavati institucije BiH i ustavni poredak zemlje.
Međutim, Die Zeit razmatra drugačiji scenarij.
Autor teksta postavlja pitanje mogu li se široke ovlasti OHR-a u nekom trenutku iskoristiti za rješavanje imovinskih prepreka koje stoje na putu provedbe Južne interkonekcije.
Važno je naglasiti da je ovo procjena i scenarij koji su predstavile njemačke novine, a ne objavljena odluka OHR-a .
Upravo tu Die Zeit vidi potencijalni sukob između ekonomskih interesa investitora, međunarodne politike i ustavnog poretka BiH.
"Poslovni interes ne smije postati pokretač političkih odluka"
Die Zeit stoga ne smatra Južnu interkonekciju isključivo energetskim projektom.
Fokus je na odnosima Washingtona s Bosnom i Hercegovinom, poslovnim interesima ljudi povezanih s Trumpovim političkim krugom, neriješenim pitanjima državne imovine, odnosu s Dodikom i budućoj ulozi međunarodne zajednice.
AAFS je dobio snažnu podršku američke administracije i diplomatskih struktura, dok su njegovi predstavnici u Sarajevu održali sastanke s visokim domaćim dužnosnicima. Američko veleposlanstvo javno je potvrdilo sastanke s upravom tvrtke.
Istovremeno, postoje ozbiljna pitanja o transparentnosti procesa. Bankwatchova analiza, primjerice, upozorila je na rizike izravnog imenovanja tvrtke bez klasičnog natječajnog postupka, kao i na činjenicu da AAFS nema prethodnog iskustva u sličnim projektima.
Tvrtka odbacuje politička tumačenja i inzistira da je njezin angažman poslovne prirode.
Za Die Zeit, međutim, upravo je kombinacija velikog infrastrukturnog projekta, međunarodne politike i neriješenog pitanja državne imovine razlog za zabrinutost.
Mijatović je svoj stav sažeo u jednoj rečenici koja je privukla posebnu pozornost:
"Amerikanci su spremni zapaliti kuću ovdje, samo zbog unosnog posla!"
Ova izjava predstavlja njegovu političku procjenu, dok će stvarni opseg Južne interkonekcije ovisiti o tome kako će se riješiti pravna pitanja, kakav će biti konačni odnos institucija BiH prema investitoru i hoće li se projekt realizirati u skladu s domaćim zakonima i europskim energetskim standardima.
